Preuzmi u pdf formatu - Documenta

Nakon neuspjelih pokušaja da angažira nakladničke kuće na izradi priloga tijekom 2003., rad na pripremi
priručnika nastavljen je u jesen 2004. godine, u vrijeme ministra Dragana Primorca. Tada je Povjerenstvo za autore
odabralo Tvrtka Jakovinu i Snježanu Koren s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te
Magdalenu Najbar-Agičić, autoricu i urednicu više udžbenika povijesti za osnovne i srednje škole.
Rad na izradi priručnika završen je u travnju 2005. godine. Povjerenstvo je u međuvremenu odlučilo da
tekst treba poslužiti ne samo učenicima u Podunavlju, nego i drugima u cijeloj Hrvatskoj kao dodatni materijal za
poučavanje suvremene povijesti. Nakon što je rad na izradi priručnika završen, radni materijal je predan recenzentima
koji su se trebali očitovati o njegovoj kvaliteti kako u metodičkom smislu tako i u historijskom prikazu samog
razdoblja. No prije nego što su recenzije — kao što se poslije pokazalo, neke od njih veoma pozitivne, a druge veoma
negativne — došle do autora, sadržaj onih negativnih pojavio se u nekim medijima i potaknuo višemjesečnu javnu
polemiku. Sam tekst Dodatka ostao je javnosti u najvećoj mjeri nedostupan te su se sa stvarnim sadržajem Dodatka,
osim putem internetskih stranica Hrvatskog informativnog centra, zainteresirani mogli upoznati isključivo ako su
iskazali osobnu inicijativu i zahtijevali od autora(ica) Dodatka da im predoče materijal na uvid. Što su samo neki
od novinara koji su tih dana pisali o Dodatku i učinili.
Situacija koja je nastala bila je simptomatična za spomenuto razdoblje u Hrvatskoj. Prisutna je bila izrazita
politizacija teme, osobito stoga što se sve događalo uoči komemoracije desete godišnjice vojno-redarstvene
operacije „Oluja“. Autor i autorice bili su izloženi novinskim napisima u kojima se o Dodatku uglavnom govorilo
na izrazito senzacionalistički način. Pritom su autori najčešće prozivani zbog navodnog relativiziranja krivnje za
ratna zbivanja jer je u dijelu medija, političara i veteranskih udruga multiperspektivni pristup poučavanju sukoba
koji je primijenjen u izradi Dodatka ocijenjen kao „iskrivljavanje povijesne istine o srpskoj agresiji“ te „pokušaj
izjednačavanja krivnje za rat“.
U kampanju je bio uključen i dio recenzenata koje je angažiralo Ministarstvo. Već u samom postupku recenziranja
očito je bilo da neki od recenzenata ne zaziru od skretanja u izvanznanstvene vode te se služe poglavito
političkim diskvalifikacijama.
U polemikama se očitovala i nespremnost dijela sudionika na sustavni rad na suočavanju s prošlošću, a
slijedom toga i na sustavno proučavanje i znanstveno utemeljenje bliže povijesne zbilje u Hrvatskoj. Unatoč tome
što je Hrvatski sabor 2003. prihvatio „Udžbenički standard“ u kojem su postavljeni uvjeti formulirani kao „etički
zahtjevi“, koje udžbenici moraju zadovoljiti afirmiranjem nekih općih vrijednosti u koje spadaju: odgajanje učenika
za mir, toleranciju i demokraciju, poštovanje rasnih, etničkih, kulturnih i vjerskih razlika itd., rasprava je upozorila na
različite i međusobno suprotstavljene zamisli o svrsi i ciljevima školske povijesti, osobito zbog njezine potencijalne
uloge u oblikovanju učeničkog identiteta.
Uz činjenicu da se radi o vrijednostima koje su sukladne intencijama prosvjetne politike u Europskoj uniji,
postoje ozbiljni i duboki razlozi u prošlosti i sadašnjosti ovog područja zbog kojih bi te vrijednosti trebale postati
sastavnim dijelom hrvatske prosvjetne politike i prosvjetne prakse.
Drugi, specifični sklop vrijednosti koji udžbenici prema „Udžbeničkom standardu“ moraju afirmirati jest da
hrvatski udžbenici „njeguju hrvatski nacionalni identitet“ i „razvijaju domoljubni osjećaj prema Republici Hrvatskoj
kao zajednici ravnopravnih građana, neovisno o etničkoj i vjerskoj pripadnosti“.
Autori(ce) separata iskazali su nesumnjivu tendenciju da u udžbenik unesu elemente iz prve skupine „etičkih
vrijednosti“ navedenih u „Udžbeničkom standardu“, kao i da primijene nove postupke u metodici nastave povijesti
kojima je cilj učenike od pasivnih primatelja informacija učiniti aktivnim sudionicima u donošenju zaključaka. Ti
se ciljevi u suvremenoj metodici nastoje ostvariti, među ostalim, uvođenjem načela multiperspektivnosti koje je
preduvjet dezideologizacije nastave povijesti.
PREDGOVOR
IX