Preuzmi u pdf formatu - Documenta

Srbi su u tim dijelovima Hrvatske æivjeli izolirani od ostatka
dræave, a njihovi predstavnici prestali su sudjelovati u radu Sabora.
Umjesto toga izravno su se obraÊali vlastima u Srbiji. Informacije o
aktualnim zbivanjima dobivali su iz srbijanskih medija koji su πirili
strahove od nove vlasti u Zagrebu. Formulacije hrvatskog ustava
koristile su se kao argument za tu tezu, bez obzira na to koliko su
u stvarnosti mijenjale poloæaj srpskog stanovniπtva u Hrvatskoj. Ni
hrvatske vlasti nisu pronalazile rjeπenje u pregovorima s lokalnim
srpskim predstavnicima, smatrajuÊi da je pravi pokretaË problema
Slobodan MiloπeviÊ i da s njime valja pregovarati. Tri dana prije
donoπenja novog hrvatskog Ustava proglaπena je Srpska autonomna
oblast Krajina. Na njezinom je podruËju æivjela otprilike treÊina
srpskog stanovniπtva u Hrvatskoj.
Uloga medija, propaganda i slika „drugoga“
U dogaappleajima koji su doveli do raspada Jugoslavije i rata vaænu
je ulogu igrala propaganda. U vrijeme socijalistiËke Jugoslavije, sliËno
kao i u drugim komunistiËkim zemljama, mediji nisu mogli slobodno
djelovati. Partijska rukovodstva i srediπnje vlasti imali su odluËujuÊi
utjecaj na medije. Reæim Slobodana MiloπeviÊa mogao je putem medija
lako manipulirati srpskom javnoπÊu, nastojeÊi pridobiti πto veÊu
podrπku za svoje politiËke i ratne pothvate. BuduÊi da su srbijanski
mediji imali velik utjecaj na Srbe u Hrvatskoj, isto se raspoloæenje
prenosilo i izvan granica Srbije. Nakon kratke liberalizacije 1989. i
1990. godine i hrvatski su se mediji tijekom rata naπli pod snaænim
utjecajem nove vlasti.
Putem medija (novina, televizije), ali i drugim sredstvima (knjigama,
plakatima, glasinama), Ëesto se stvarala crno-bijela slika koja je
vlastitu stranu prikazivala iskljuËivo u pozitivnom, a „druge“ u
negativnom svjetlu.
Zloupotrebljavala se povijest, jer su se iz proπlosti birale samo
one Ëinjenice koje su se uklapale u sliku koja se nastojala oblikovati.
Pod utjecajem rastuÊeg nacionalizma sve su se ËeπÊe mogli Ëuti vrlo
grubi izrazi i izravno pozivanje na neprijateljstvo prema drugoj strani
∑ tzv. „govor mrænje“.
Izvor 9
Citat iz knjige S. Ramet, Balkan Babel [Balkanski Babilon], Boulder, 1996.
Nakon πto se dokopao vlasti u Srbiji, MiloπeviÊ je potkraj 1987. godine odluËio
uspostaviti svoju kontrolu nad srbijanskim tiskom. Zamijenio je urednike izdanja
beogradske izdavaËke kuÊe Politika, a veÊi broj dobrih novinara poslan je u sjajno
izgnanstvo na mjesto stranih dopisnika. Na taj je naËin MiloπeviÊ osigurao posluπnost
i jedinstvo stanoviπta od strane srbijanskog tiska. [...]
Kako u Srbiji, tako i u Hrvatskoj, nove politiËke vlasti su poduzele korake da uËvrste
vladinu kontrolu nad medijima, Ëak do te mjere da su preuzele stvarno vlasniπtvo
nad nekim vodeÊim dnevnim i tjednim novinama.
Izvor 10
Beogradski tjednik NIN izvjeπtava o osnivanju novih stranaka
(3.12.1989.)
Samo pedantni statistiËari mogu odgovoriti na pitanje koliko u ovom trenutku u
Hrvatskoj i Sloveniji ima alternativnih udruæenja, saveza ili zajedniπtva, Ëije
programske smjernice paralelno idu sa pravcem politiËkog djelovanja i ambicija.
Osim Udruæenja za jugoslavensku demokratsku inicijativu, svi ostali igraju na
nacionalni æeton u za sada ne dobivaju niπta osim posmatraËkih simpatija ili
zabrinutosti. Inventivni osnivaËki zanos u Sloveniji priliËno je splasnuo, pa veÊ mjesec
dana nema novih vijesti o raappleanju novih zajednica koje Êe nas, to je valjda jasno,
odvesti u Europu. [...]
U medijskom izvjeπtavanju nije bitno samo ono πto se kaæe veÊ i kako
se kaæe. Je li autor pozitivno ili negativno raspoloæen prema pojavi
viπestranaËja Na temelju Ëega to moæeπ zakljuËiti
18