Preuzmi u pdf formatu - Documenta
Preuzmi u pdf formatu - Documenta
Preuzmi u pdf formatu - Documenta
- No tags were found...
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
prihvaćanja udžbenika, zatražilo od autora očitovanje o primjedbama koje je uputio Memorijalno-dokumentacijski<br />
centar Domovinskog rata. 10<br />
No što nam to sve govori o tome kako se hrvatsko društvo suočava s izazovima vremena u kojem živimo<br />
Željela bih se ovdje osvrnuti na jedan drugi slučaj. U veljači 2005. godine francuski je parlament usvojio Zakon<br />
u kolonijalizmu, dio kojeg je i članak u kojemu se traži da „školski programi posebice prepoznaju pozitivnu ulogu<br />
francuske prekomorske prisutnosti, osobito u Sjevernoj Africi“ 11 . Izglasavanje zakona nije izazvalo samo burne<br />
međunarodne reakcije (primjerice, u Alžiru), nego i proteste francuske historiografske zajednice. Brojni povjesničari,<br />
nastavnici i studenti povijesti potpisali su peticiju kojom se traži povlačenje spornog zakona. Konačno, početkom<br />
2006. godine francuski predsjednik Jacques Chirac najavio je povlačenje zakona zato što izaziva „podjele među<br />
Francuzima“ te istodobno izjavio kako „u Republici ne postoji službena verzija povijesti“ niti se „povijest ne može<br />
pisati pomoću zakona“. 12<br />
Ova epizoda omogućava da se povuku zanimljive paralele s hrvatskom situacijom. Upozoravaju kako se ovakvi<br />
slučajevi događaju i zemljama s većom i dužom demokratskom tradicijom od Hrvatske, ali i kako odgovori koji društvo<br />
daje na takve izazove mogu biti drugačiji od onih na koje smo u Hrvatskoj navikli. U oba slučaja — francuskog<br />
Zakona o kolonijalizmu (koji nije prvi takav zakon kojim se pokušavaju regulirati povijesni događaji) i hrvatskih<br />
deklaracija o Domovinskom ratu i Oluji — država pokušava propisati što i kako treba misliti o povijesti. U oba slučaja<br />
ovakvi se potezi pokazuju štetnima, ne i najmanje zbog toga što se nastoje nametnuti ultimativne naracije koje bi<br />
trebale okončati legitimne debate o prošlosti. Njihov efekt je zato najčešće upravo suprotan — favoriziranje jedne<br />
verzije najčešće stvara podijeljena sjećanja i dovodi do novih podjela u društvu.<br />
No u francuskom slučaju, više od 1000 povjesničara potpisalo je peticiju protiv ovog zakona. U Hrvatskoj je,<br />
naprotiv, 20 akademika i 18 povjesničara potpisalo Otvoreno pismo u kojemu se traži da politički motivirane deklaracije<br />
služe kao smjernice u pisanju udžbenika. „Ne mogu prihvatiti da vlast diktira nastavnicima sadržaj njihovih<br />
lekcija“, rekao je o spornom zakonu jedan francuski povjesničar. 13 „Obveza je pisaca udžbenika [...] da se drže<br />
Izvješća Ustavnog suda Republike Hrvatske... [...] Trebamo li ovdje spomenuti i Deklaraciju Sabora o Domovinskom<br />
ratu i Oluji i Bljesku“, tvrde hrvatski akademici i povjesničari. 14 Također, dio hrvatske akademske zajednice smatra<br />
postojanje pluralizma udžbenika jednim od većih problema nastave povijesti, a neki se otvoreno zalažu za povratak<br />
na jedan udžbenik po razredu. 15 Štoviše, u dobrom dijelu historiografije prevladava stav o nastavi povijesti koja<br />
prvenstveno služi odgojnim ciljevima, pri čemu glavnu ulogu imaju „ispravne“ vrijednosne prosudbe i oblikovanje<br />
nacionalno svjesnih građana.<br />
Naravno, ovakvi stavovi nisu ništa novo. Nastava povijesti u Hrvatskoj je tijekom 20. stoljeća uvijek imala<br />
određenu misiju i (pre)često se (zlo)upotrebljava(la) kao sredstvo legitimizacije određenih ideologija i političkih<br />
ciljeva. Rasprave o Dodatku 2005. godine i o udžbenicima za osmi razred 2007. godine su sa svoje strane upozorile<br />
na probleme proizašle iz načina poučavanja povijesti koji je dugoročno obilježen duboko ukorijenjenom predodžbom<br />
o predmetu koji treba prenositi samo jednu i jedinu moguću „povijesnu istinu“. Na temelju tih debata moglo bi se<br />
zaključiti da se nastava povijesti u ovom trenutku nalazi u svojevrsnom međuprostoru u kojemu se stara paradi-<br />
10 Dopis (u posjedu autorice) potpisao je ravnatelj Ante Nazor, a iste je primjedbe iznio u svojem intervjuu Hrvatskom slovu. Za cijeli bi se tekst moglo<br />
ukratko reći kako je njegovo osnovno obilježje da se nude pojednostavljeni odgovori na kompleksna pitanja, a vlastite prosudbe i interpretacije<br />
proglašavaju povijesnim činjenicama.<br />
11 http://mondediplo.com/2005/06/19colonisation; http://www.csmonitor.com/2006/0104/p01s02-woeu.html; http://news.bbc.co.uk/2/hi/<br />
europe/4552473.stm<br />
12 http://news.bbc.co.uk/2/hi/europe/4580842.stm; http://www.csmonitor.com/2006/0104/p01s02-woeu.html<br />
13 http://www.guardian.co.uk/france/story/0,11882,1460104,00.html<br />
14 Povijest u nastavi, 9/2007., str. 8.<br />
15 Vidjeti primjerice izjave pojednih povijesničara u članicima Sedam povijesničara o udžbenicima: Svima jedinica iz Domovinskog rata (Jutarnji list,<br />
2. 5. 2007.) I Činjenice, a ne politka (Večernji list, 14. 4. 2007.).<br />
108