Preuzmi u pdf formatu - Documenta

da je potrebno brojnim imenima opterećivati djecu. Jednako tako moglo bi se zahtijevati navođenje i brojnih drugih
podataka, no i laicima bi trebalo biti jasno kako je u knjižici ovoga opsega nemoguće spomenuti „sve“.
Neke su primjedbe vrlo subjektivne prirode: recenzentima iz Hrvatskoga instituta za povijest ne sviđaju se
ni posve uobičajene formulacije, kao primjerice u primjedbama na stranici 32 termin „obični građani“. Zamjeraju
subjektivan izbor ilustracija, dok sami na svakom koraku pokazuju krajnju subjektivnost, smatrajući svoje interpretacije
neospornim činjenicama. Ne vole Vladu Gotovca, a možda su najočitiji primjer primjedbe za str. 4-5 gdje se
tvrdi da su autori pogriješili stavljajući sliku Solidarnosti u Poljskoj, dok je po njihovu mišljenju trebalo staviti sliku
pape Ivana Pavla II., kao i to da je Milošević na slici koja se nalazi na tim stranicama „nasmiješen“. Štoviše, recenzenti
uopće nisu shvatili da su slike u dnu ove duplerice stavljene kronološkim redom i da im je svrha simbolično
obilježavanje razdoblja o kojemu se u gornjem tekstu govori.
Vrlo je zanimljiva i indikativna primjedba recenzenta koja se odnosi na str. 24 Dodatka: „Gornja fotografija
nema popratni tekst u kojem bi čitatelj pročitao o kojem se selu točno radi. Zašto autori rabe množinu (sela), kad
se vidi dvadesetak kuća pa se može zaključiti da je riječ o samo jednome selu i zašto su se u ovome prilogu odlučili
na isticanje pridjeva koji u prvi plan stavlja etničku pripadnost. Što ako neke od kuća nisu u vlasništvu građana
srpske nacionalnosti“ Autori su ovdje skloni priznati pogrešku. Upotreba množine nije bila opravdana. Radi se
naravno o jednom spaljenom srpskom selu u zapadnoj Slavoniji. Zašto pak istaknuti „etničku“ pripadnost Možda
zato što je ona bila temelj sukoba koji se u tom času vodio Možda čak među kućama prikazanima na fotografiji
ima i neka koja nije „u vlasništvu građana srpske nacionalnosti“. No jesu li sve kuće u Vukovaru bile u vlasništvu
građana hrvatske nacionalnosti
Budući da je za prijelom Dodatka bilo na raspolaganju znatno manje vremena nego što su ga recenzenti imali
za njegovu ocjenu, u njemu ima određenih nedostataka. Recenzentima iz Hrvatskoga instituta za povijest mora
se priznati da su uočili neke pogreške koje nisu zamijetili ni autori, ni članovi Povjerenstva, niti nitko od preostalih
recenzenata: primjerice, da se posljednji posjet pape Hrvatskoj zbio 2003., a ne 2002. godine. Pogreške te vrste
vrlo su lako otklonjive. U konačnoj varijanti Dodatka zasigurno bi bio bolje oblikovan i Sadržaj, koji je ovdje bio
samo automatski generiran kompjutorskim programom. Svakako bi se naglasilo da se radi o tri cjeline podijeljene u
nekoliko poglavlja. Grafički je to riješeno bojom podloge tako da svaka od cjelina započinje uvodnom duplericom u
narančastom tomu. Recenzenti to nisu prepoznali, a sadržaj Dodatka sagledavaju isključivo linearno ne razlikujući
svrhu pojedinih njegovih elemenata.
Štoviše, iz recenzije koju je potpisao dr. Stjepan Matković izvire zlonamjernost. Čak se i obični „tipfeler (na
str. 6-7) proglašava „pravopisnom pogrješkom“ 4 , a kritizira se i jezično izražavanje autora jednog od izvora koji
se koristi (primjedbe za str. 12). 5 Možda je najbizarniji slučaj primjedba koja se odnosi na str. 14 Dodatka u kojoj
recenzent zamjera da autori „nisu napisali da je uklonjena [sa zastave] crvena zvijezda petokraka, nego samo
zvijezda petokraka“.
O posljednjoj negativnoj recenziji dr. Mate Artukovića moglo bi se reći mnogo toga sličnoga kao u slučaju
prethodnih. Ta recenzija snažno potiče jednodimenzionalnu sliku prošlosti i pri tome ne poštuje mnoga načela
povjesničarske struke. Iz nje je jasno recenzentovo nerazumijevanje prirode udžbeničkog teksta i nepoznavanje
metodičkih pristupa u nastavi povijesti. Dr. Artuković zamjera da autori nisu objasnili „pravi karakter totalitarnog
komunističkog sustava“ i druga pitanja koja se odnose na razdoblja koja su prethodila, ili da nisu spomenuli mnoge
detalje (kao primjerice „opljačkana imovina mnogih hrvatskih poduzeća“ i dr.). Dr. Artuković prigovara i da „jedan od
autora konstatira da su na izborima 1990. u Srbiji i Crnoj Gori komunisti ostali na vlasti, ali ne objašnjava kako to da
MAGDALENA
NAJBAR-AGIČIĆ:
ČITANJE S
PREDUMIŠLJAJEM
4 U Dodatku piše „reviju“, a trebalo bi biti „reviziju“.
5 U recenziji stoji: „U Izvoru 4 ima jedna čudna rečenica ‘Četrnaesti je kongres bio posljednji na koji je došlo svih šest jugoslavenskih republika’. Kako
to republike dolaze na kongres“
87