Preuzmi u pdf formatu - Documenta

2005. U jednomjesečnu kampanju, čini se prilično dirigiranu, nakon novinara bili su uključeni recenzenti i još neki
povjesničari. Ne ulazeći ovdje u pitanje znanstvene etike recenzenata (javnog iznošenja ocjena o rukopisu koji
su dobili na recenziju), iznenađujući su bili dnevnopolitička argumentacija, političko diskvalificiranje i općenito
niska, neakademska razina rasprava (uz nekoliko izuzetaka) recenzenata i drugih povjesničara. Doduše, od nekih
povjesničara drugačiji istup nisam ni očekivao, pa ni kad su me svojim uobičajenim rječnikom praktički proglasili
izdajnikom hrvatskih nacionalnih interesa. Ne manje začudna je i odluka uredništva Večernjeg lista koje nije objavilo
moju reakciju.
Naime, boraveći na odmoru na srednjodalmatinskim otocima pokušao sam se uključiti u raspravu, te sam
19. kolovoza elektroničkom poštom tekst poslao glavnom uredniku Večernjeg lista. U članku sam razjasnio neke
nejasnoće u vezi s nastankom i svrhom separata, a na argumentaciju recenzenata nisam se osvrtao (svatko ima
pravo na vlastito mišljenje), nego na način na koji je vođena rasprava i na uporabu povijesti u dnevnoj politici i
sudjelovanje povjesničara u političkoj kampanji. Budući da sam imao dovoljno iskustva u Jugoslaviji i samostalnoj
Hrvatskoj sa srpskim i hrvatskim povjesničarima kojima su u raspravi s rezultatima mojih istraživanja preostajale
samo političke diskvalifikacije, mogao sam najnovije političke diskvalifikacije iznesene na moj račun promatrati
zajedno s prethodnima i sve ih zajedno pripisati „jednom tipu srpskih i hrvatskih povjesničara“. O tome sam u
neobjavljenom tekstu napisao: 10
Zbog rezultata mojih istraživanja, na području sažeto definiranom naslovom moje knjige „Hrvatska nacija i
nacionalizam u 19. i 20. stoljeću“, 11 koje uključuje i istraživanje hrvatsko-srpskih odnosa, te zbog moje uključenosti
u problematiku nastave povijesti, često sam bio izložen napadima u kojima se u hrvatskoj i srpskoj historiografiji
razotkrivao isti tip povjesničara, onih koji su spremni zanemariti znanstvenu metodu i zatomiti svoju znanstvenu
savjest, te dezinterpretirati tekstove koje ocjenjuju i u raspravama o stručnim pitanjima služiti se moralnim i političkim
diskvalifikacijama neistomišljenika. U vrijeme Jugoslavije u beogradskim i novosadskim povijesnim časopisima
rezultati mojih istraživanja ocjenjivani su kao hrvatski nacionalistički i protusrpski, 12 a u tjedniku NIN sam izravno
proglašen nositeljem ustaške ideologije. 13 U samostalnoj Hrvatskoj sam, naprotiv, od 1990. do danas, u više navrata
od nekih hrvatskih povjesničara proglašavan zastupnikom jugoslavenskog unitarizma. Sada u Večernjem listu (od
14. kolovoza) jedan hrvatski povjesničar ide još dalje i uvrštava me među one koji žele Hrvatsku podčiniti tuđim
interesima, koji „imaju jasne političke i druge ciljeve iza kojih stoji niz interesa onih što namjeravaju prema svojim potrebama
oblikovati hrvatski identitet i upravljati budućnošću društva“, tj. uvrštava me među izdajnike hrvatstva. 14
Epilog svih ovih zbivanja je činjenica da je rad na pripremama za ukidanje moratorija na učenje najnovije
povijesti u školama na srpskom jeziku u hrvatskom Podunavlju završio 2005. tamo gdje je mogao započeti 2002.
Naime, članovi Povjerenstva su iz dnevnog tiska mogli saznati da su 25. kolovoza 2005. „predstavnici“ Ministarstva
10 Nikša Stančić, O „separatu“, povjesničarima i politici, rukopis. Članak je upućen glavnom uredniku Večernjeg lista Miljenku Manjkasu elektroničkom
poštom 19. kolovoza 2005., ali nije objavljen, niti je na poruku stigao ikakav odgovor.
11 Nikša Stančić, Hrvatska nacija i nacionalizam u 19. i 20. stoljeću, Zagreb: Barbat, 2002., I.-XII., 255 str.
12 Početak takvih napada je ocjena koju je akademik SANU Vasilije Krestić objavio u Istorijskom glasniku (Beograd 1973, br. 1, 178-179) o mojem radu
tiskanom u zborniku Dalmacija 1870. (Zadar 1971.).
13 Veljko Đ. Đurić, U Dalmaciji žive i Srbi, NIN (Beograd), 21. 8. 1988.
14 Usp. intervju dr. Ivana Jurčevića u Večernjem listu od 14. kolovoza 2005. — Dr. Petar Korunić je, pak, u različitim razdobljima sasvim oprečno
ocjenjivao rezultate mojih istraživanja. God. 1991. je tvrdio da u svojim istraživanjima „ne uočuje(m) temeljne probleme koji su najuže vezani uz
proces formiranja samostalne suverene države Hrvatske“ i zaključio — a takav zaključak 1991. nije bio nimalo bezazlen — da „to može postati krajnje
opasno“. Naprotiv, danas o mojoj gore navedenoj knjizi „Hrvatska nacija i nacionalizam u 19. i 20. stoljeću“ tvrdi da je napisana „u patriotskom
zanosu“ (sic!). V.: Petar Korunić, Program konfederalizma u hrvatskoj političkoj i društvenoj misli u XIX. stoljeću, Povijesni prilozi, 10 (Zagreb) 1991.,
111; isti, Rasprava o izgradnji moderne hrvatske nacije. Nacija i nacionalni identitet, Slavonski Brod: Hrvatski institut za povijest, Podružnica za povijest
Slavonije, Srijema i Baranje, 2006, 52, 56.
118