Preuzmi u pdf formatu - Documenta

mogućih ispravki bilo i pojašnjenje u vidu uključivanja vremenskih odrednica u potpise ispod slika. 30 S druge strane,
recenzentski prigovor koji se odnosi na karikaturu na stranici 9 ukazuje na nerazumijevanje svrhe u koju su upotrijebljeni
pojedini slikovni materijali. Taj se izvor proglašava „nedoličnim“ jer, prema mišljenju recenzenta, „relativizira,
pojednostavljuje i iskrivljuje spoznaju djece o uzrocima raspada države“. 31 No namjena ove ilustracije nije bila da
posluži kao izvor saznanja o raspadu Jugoslavije, nego da uputi učenike na način kako se karikaturama izražavaju
mišljenja i stavovi njihovih autora, što je jasno napisano u tekstu uz sam izvor, te u pitanjima upućenim učenicima.
Također je iz pojedinih primjedbi jasno da je nekim kritičarima posebice zasmetalo uvođenje različitih perspektiva,
te upućivanje učenika da pokušaju razmišljati kako i zašto nastaju različita tumačenja prošlosti. Dakako
da se može raspravljati o tome koliko su autori Dodatka uspjeli u ostvarivanju tih nakana, no posve je izvjesno da
je njegovim kritičarima prvenstveno sporan sam pristup, a ne uspješnost ili neuspješnost načina njegove primjene.
Tako su, primjerice, jednom recenzentu zasmetali zadaci koji upućuju učenike na razmišljanje o razlozima nastanka
različitih tumačenja raspada Jugoslavije ili upozoravanje na dileme koje postoje o različitim pitanjima iz naše recentne
prošlosti, jer smatra da takve dileme „može i mora riješiti autor udžbenika istinoljubivim pristupom“. 32 Nasuprot
tome, jedan metodičar u novinskom tekstu priznaje Dodatku „doista suvremen metodički pristup razvoju povijesnog
i kritičkog mišljenja upućivanjem učenika da tijekom učenja rabe i suprotstavljaju različite povijesne izvore“, no istodobno
zamjera da „nema jasnog autorskog tumačenja i vrednovanja povijesnih činjenica“, da autori nisu učenicima
za takav rad dali nikakva „vrijednosna uporišta“ te da „takav rad može biti tehnički moderan“, ali „iz povijesti kao
nastavnog predmeta isključuje odgojnu ulogu u razvijanju rodoljublja i nacionalne svijesti u mladih naraštaja“. 33
Na stranu to što smatram kako nije točno da Dodatak ne daje nikakva vrijednosna uporišta, jer su u njemu
jasno prisutne općeljudske vrijednosti — možda najuočljivije u poglavlju Cijena rata — koje su poslužile kao polazište
u pisanju teksta. Na stranu i to što se domoljubni odgoj može shvaćati na različite načine (osobno ga vidim u odgoju
odgovornih građana koji su sposobni svjesno prihvatiti, ali i kritički promišljati o onome što se smatra općim
interesima zajednice). No ovakav diskurs neodoljivo podsjeća na neke primjere iz (ne baš tako davne) prošlosti, pri
čemu načela ostaju ista, jedino su sadržaji ponešto drugačiji: „Prvi, osnovni i najvažniji zadatak nastave povijesti
je odgoj patriotizma, t. j. razvijanje kod učenika ljubavi i odanosti prema našoj domovini i našim narodima. […]
Nastava povijesti pruža velike mogućnosti odgoja naših učenika u duhu novog jugoslavenskog socijalističkog patriotizma,
koji sadrži u sebi bratstvo i jedinstvo naroda Jugoslavije, kao i druge tekovine naše narodne revolucije.“ 34
I u jednom i u drugom slučaju nastava povijesti doživljava se prvenstveno u okviru svoje ideološke funkcije, dok
su rezultati i metode znanstvenih istraživanja sekundarni, te dobivaju smisao samo dok se uklapaju u unaprijed
zadane interpretativne obrasce. U oba slučaja vrši se svojevrsno nasilje nad racionalnošću pojedinca jer mu se
ne dopušta oblikovati svoj vlastiti identitet na temelju kritički i individualno odabranih elemenata, nego mu se on
isključivo nameće izvana. Pogledamo li malo bolje oba ova primjera, vidjet ćemo da se iza njih zapravo krije isti
didaktičko-metodički pristup povijesnim sadržajima: učenike treba dovesti do točno određenih tumačenja i zaključaka,
pri čemu se onda teško može govoriti o razvoju njihova samostalnog i kritičkog mišljenja.
Nadalje, u recenzijama i drugim kritikama izrečene su optužbe o „krivotvorenju hrvatske povijesti“, „prešućenim
činjenicama“, „iskrivljavanju povijesne istine“ jer su navodno izostavljeni neki važni događaji koje je po
mišljenju recenzenata svakako trebalo spomenuti. Pritom se uglavnom navode dvije vrste zamjerki. Prvo, da su
izostavljeni određeni sadržaji iz prethodnih razdoblja bez kojih se ne može shvatiti problematika kojom se bavi
30 Što je, primjerice, sugerirao i dr. Manin u svojoj recenziji.
31 Recenzija M. Artukovića, str. 4.
32 Recenzija M. Artukovića, str. 2.
33 Ante Bežen u Fokusu od 26. 8. 2005. (Kome treba Dodatak udžbenicima za najnoviju povijest).
34 J. Demarin: „Metodika nastave povijesti“, u Metodika nastave zemljopisa, povijesti, pjevanja, crtanja, ručnog rada i lijepog pisanja u osnovnoj školi,
Zagreb, 1951., str. 52.
100