Preuzmi u pdf formatu - Documenta

Cijena rata
Rat je na razne naËine utjecao na æivote
ljudi. Mnogi su izgubili svoje bliænje i postali
prognanici i izbjeglice. Mnoge su se obitelji
raspale jer su se njihovi Ëlanovi naπli na
suprotnim stranama. »ak i u onim dijelovima
koji nisu bili direktno zahvaÊeni ratom æivot
nije bio isti kao prije. U okolnostima rata i
nasilja ljudi su se svakodnevno nalazili u
situacijama koje su od njih zahtijevale
donoπenje teπkih odluka. Na sljedeÊim
stranicama donosimo tek neka od njihovih
iskustava.
Razruπena crkva u GospiÊu
Britanski novinar Marcus Tanner posjetio je u sijeËnju 1992. okupirani
istoËnoslavonski gradiÊ Ilok i opisao svoje dojmove u knjizi Hrvatska
∑ dræava stvorena u ratu (Zagreb, 1999.):
17. listopada prethodne godine [1991., op. a.] jugoslavenska je vojska
jednostavno naredila da 3000 Hrvata, otprilike onoliko koliko ih je u Iloku tada
æivjelo, smjesta napusti grad. U Iloku ih je ostao zanemarivo mali broj, zajedno s
nekih 1500 Slovaka [...] Sva vlast u gradu preπla je u ruke predstavnika tzv.
Republike Srpske Krajine. Ono malo Hrvata koji su odluËili ostati, a meappleu njima
je bilo najviπe æena starije dobi, doimalo se ucviljeno i u strahu za svoju sigurnost.
[...]
Vijugave ulice podno dvorca na brijegu bile su pune automobila s hrvatskim
tablicama. Ali vozaËi nisu bili Hrvati, nego Srbi ‡ izbjeglice koji su u vrijeme hrvatske
ofenzive u jesen 1991. bjeæali iz zapadne Slavonije da bi sve do tada æivjeli po
izbjegliËkim centrima u Srbiji. Onda su krenuli u potragu za novim domovima. [...]
U jednoj kuÊi zatekao sam dvije obitelji iz Grubiπnog Polja, u zapadnoj Slavoniji.
Opravdavali su se zbog svoje odluke da prisvoje tuappleu imovinu. „Niπta nismo
promijenili“, uporno je tvrdila jedna od æena. „Pogledajte, Ëak smo i njihove
fotografije ostavili na zidovima.
Francuski novinar Yves Heller zabiljeæio je u svojoj knjizi Neugaπena
æeravica u listopadu 1991. priËu hrvatske prognanice D. M.:
VeÊ tri dana D. M. prelazi preko dva mosta zakrËena ostacima kamiona πto
zauzimaju kolnik izrovan protutenkovskim minama, posut zdrobljenim staklom i
πutom. VeÊ tri dana ulazi u Turanj, hoda izmeappleu ruπevina i kuÊa Ëiji su zidovi izbuπeni
mecima, a prozorska stakla razbijena. VeÊ tri dana vraÊa se a da nije doπla do cilja.
U srijedu 16. listopada, zajedno sa πesnaestogodiπnjom kÊeri, nije otiπla dalje od
prvog raskriæja zbog straha od snajperista. Nije, dakle, mogla ostvariti svoj san,
vidjeti na trenutak svoju kuÊu u zaseoku blizu Turnja, karlovaËkog predgraapplea,
pedesetak kilometara jugoistoËno od Zagreba.
U nedjelju 6. listopada popodne D. je naglo morala napustiti kuÊu u MikπiÊima.
VeÊ dva dana predio je bio bombardiran, a te nedjelje pucalo se osobito jako, pa je
s muæem i dvoje djece morala odmah otiÊi i prijeÊi na lijevu stranu Korane duæ koje
se proteæe Turanj.
Sada je zaselak MikπiÊi pod nadzorom srpskih snaga. Turanj je prva hrvatska
crta. D. je prvo pobjegla u Sloveniju, a potom se vratila u Karlovac koji je poËetkom
listopada bio silovito bombardiran. Odatle redovito dolazi i pokuπava vidjeti svoju
kuÊu o kojoj zna samo jedno: po njoj se pucalo, ali joπ uvijek stoji.
26