Preuzmi u pdf formatu - Documenta

Izjava Novom listu prenesena je i u osječkom Glasu Slavonije. U ljeto 2005. medijima je dominiralo pitanje
nestalih i ubijenih građana srpske nacionalnosti u Osijeku. Povezivanje Dodatka za najnoviju povijest i „Slučaja
Glavaš“, dva puta je bilo izravno dovedeno u vezu u vjerojatno najutjecajnijoj političkoj emisiji Hrvatske televizije
Nedjeljom u 2 Aleksandra Stankovića 31. srpnja 2005. godine. Predsjednik HSP-a i osječki gradonačelnik
Ante Đapić izjavio je:
Stanković: Dajte malo pokušajte logički razmišljati. (Đapić: Logički i razmišljam.) Po kome to ispada — opet se
vraćam na to da su Hrvati jedva dočekali taj rat da bi ubijali Srbe — tko to kaže Tko u to vjeruje u Hrvatskoj,
u krajnjoj liniji Tko su… Vi na neki način kažete: „Mediji to produciraju.“
Đapić: Nemojte me generalno… Rekao sam, dio medija, dio političkih struktura, dio medijskih struktura koji
su obavili suđenje prije suđenja, suđenje prije suđenja u kojem je čovjek ocrnjen na način da on… Stvorila
se klima da je on sto posto odgovoran, samo treba sad nać’ dokaze. Znači, ako ne bude se našlo dokaza on
mora biti slobodan, ali na njemu ostaje ljaga. A mi bi trebali imati u Hrvatskoj jedno pravilo koje inače vrijedi
u svijetu, trebalo bi kod nas vrijediti, da netko komu se ne dokaže krivica da je cijelu situaciju nedužan dok
mu se to ne dokaže. U Hrvatskoj to tako nije zato što mi imamo struktura, i medijskih i političkih, koji žele
relativizirati događanja u Domovinskom ratu do te mjere o čemu sam ja neki dan također govorio pa sam
bio napadnut.
Stanković: Koji su to
Đapić: I dio hrvatske politike i dio hrvatske politike koja je na primjer pripremila onaj Dodatak udžbeniku za
8. razred koji govori prije svega o raspadu Jugoslavije i stvaranju država na područjima bivše Jugoslavije u
kojima je… to je najgora moguća blasfemija, sramota, i umjesto da autori te knjižice, kao i Ministarstvo nadređ…
[ispravlja se] nadležno polože, ovoga, račun zašto su tako pravili to, oni su se okomili na mene koji sam na
to upozorio da ne znam ni pročitati, ovoga, tekst i iz njega iščitati. A u toj knjižici, u tom pamfletiću, nema ni
govora o tome da je u Hrvatskoj bila agresija, da se u Hrvatskoj vodio Domovinski rat, Oluja je prikazana na
način na kome bi svaki sa strane promatrač rekao da je Hrvatska vojska praktički izvršila agresiju na Krajinu,
prema tome iščitava se, doduše sofisticirano, iščitava se optužnica Carle del Ponte koja je rekla da je Oluja
zločinački poduhvat s ciljem etničkog čišćenja, progona Srba iz Hrvatske, i tako dalje, i to je kažem crta ispod
koje ja ne mogu ići.
***
Đapić: Vi odlazite od teme koju ja želim otvoriti […] da je general Klein od 260 četnika — ako se još to smije
reći da su to bili četnici koji su nas napadali, to je sad pitanje veliko, jel’, jer u ovoj knjižici koja ide uz prilog
udžbenicima osmog razreda se ne govori o tome nego se kaže da su hrvatski mediji nazivali srpsku vojsku
četnicima iako oni nisu nosili četnička obilježja, znate, pa je to i jedna od caka koju sam zapamtio…
Iznenađenje zbog šutnje članova Povjerenstva, koji su i sami prozvani jer tekst separata nije samo naš, ne
možemo skriti. Na njemu smo mjesecima radili zajedno, mnoštvo njihovih primjedaba smo prihvatili, ali ne sve.
Unatoč činjenici da su recenzije procurile u javnost prije no što smo ih mi vidjeli i prije no je završen postupak
recenziranja i ispravljanja, što je normalno u znanosti, nitko nikada, do ministra Primorca 7 , nije o tome rekao riječi.
7 Fokus, 9. 9. 2005. (Đacima treba samo istina o hrvatskoj povijesti; Marijan Majstorović).
70