Preuzmi u pdf formatu - Documenta

Pisanje samog teksta bio je naporan i mukotrpan zadatak, pa smo u početku napredovali sporo. Većina posla
na prikupljanju materijala i pisanju teksta obavljena je u Zagrebu tijekom siječnja i veljače 2005. godine, dok je
Tvrtko Jakovina napisao svoj dio teksta u Londonu gdje je boravio na uglednoj London School of Economics u
okviru postdoktorske stipendije. Cijeli ovaj posao radili smo pod snažnim pritiskom zadanih rokova jer je Ministarstvo
isticalo da priručnik treba dovršiti do svibnja kako bi se našao u školama u vrijeme kada se prema postojećem
programu obrađuju dotični sadržaji. Početkom ožujka oblikovana je prva verzija teksta, te upućena članovima
Povjerenstva i Radne skupine Ministarstva. Uslijedile su njihove recenzije te niz sastanaka tijekom ožujka i travnja
na kojima se materijal dorađivao. 13 Veliku većinu recenzentskih primjedbi smo prihvatili, dio nismo — za to smo,
smatram i danas, imali opravdanih razloga. Potkraj travnja Povjerenstvo je prihvatilo tekst, istodobno potvrdivši
odluku da ga preporuči kao dodatni materijal za sve škole u Hrvatskoj, kao što to još uvijek stoji u uvodu koji je
napisao akademik Nikša Stančić. Tekst je zatim dopunjen slikama koje smo dotad uspjeli nabaviti, upućen na prijelom
i digitalno ispisan u nekoliko primjeraka kako bi u takvom obliku bio predstavljen ministru Primorcu koji je
trebao donijeti konačnu odluku. U tom trenutku nismo imali nikakvih naznaka da bi se ovaj provizorno oblikovan
materijal mogao dostaviti bilo kome izvan Ministarstva, jer je prvenstveno trebao poslužiti kako bi ministar imao što
jasniju predodžbu o mogućem izgledu priručnika. Primjerice, tekst nije bio lektoriran, nije priređena, kao što je bilo
planirano, zasebna hrvatska i srpska verzija, naslovnica i uvodni tekst nisu bili u potpunosti oblikovani, nedostajale
su neke predviđene fotografije itd. Oni kojima je ovakav materijal bio namijenjen bili su s time dobro upoznati jer
se o tome raspravljalo na sastancima tijekom ožujka i travnja. No na kraju je upravo ta verzija Dodatka dospjela u
ruke recenzenata, te u konačnici u javnost.
Sljedećih mjesec dana nije se događalo ništa — ili se barem tako činilo iz naše perspektive. Ipak, vrlo brzo je
postalo jasno da se tekst neće naći na đačkim klupama u predviđenom roku. Sredinom lipnja Ministarstvo je zatražilo
dodatnih dvadesetak kopija Dodatka, a početkom srpnja do nas je doprla informacija da je ministar zatražio
dodatne recenzije, pri čemu je recenzentima dostavljena ista verzija teksta koju je dobio na uvid ministar. Kako se
iz kasnijeg razvoja događaja može razabrati, u međuvremenu je isti materijal nepoznat netko odaslao i na razne
druge adrese pojedinaca i udruga koji ni na koji način nisu bili uključeni u postupak recenziranja. Nekoliko dana
uoči izbijanja afere potvrđeno mi je da su neke recenzije pozitivne, a neke negativne, no do toga trenutka nisam
bila upoznata sa sadržajem nijedne od njih.
Treba također reći da nijedan od primjeraka Dodatka namijenjenih Ministarstvu nije dospio do članova Povjerenstva.
Štoviše, Povjerenstvo se nakon svibnja uopće više nije sastajalo, te nije sazvano ni nakon naših izričitih
traženja u dopisima ministru Primorcu nakon što je sadržaj recenzija obznanjen u javnosti. Povjerenstvo također
nije bilo službeno obaviješteno ni o sadržaju pristiglih recenzija, tako da su neki njegovi članovi, uključujući i
predsjednika Povjerenstva, kopije recenzija i elektroničku verziju prijeloma dobili od nas. Time, dakako, ne poričem
pravo ministra da zatraži dodatne recenzije, no svejedno ostaju neka pitanja na koja zasad nismo dobili odgovore:
primjerice, zašto je Ministarstvo uputilo recenzentima materijal bez ikakvih dodatnih objašnjenja i tako (omaškom)
stvorilo dojam da se radi o dovršenoj i konačnoj verziji, zašto je isključilo Povjerenstvo iz daljnje procedure te zašto
je poslije oklijevalo s davanjem recenzija na uvid autorima.
13 Ukupno smo dobili sedam pisanih recenzija ili osvrta na prvobitni tekst (N. Stančića, Z. Radelića, N. Šetića, D. Roksandića, B. Baranović, M. Stojnovića,
J. Huljev), te usmene komentare M. Bertoše i L. Galinovića.
96