Preuzmi u pdf formatu - Documenta

U srijedu, 27. srpnja, na tribini u Karlovcu ponovljeno je ono što je rečeno u prostorijama HVIDRa-e u Slovenskoj
ulici u Zagrebu. Tribinu su organizirali neki od umirovljenih generala iz Domovinskog rata. Jurčević je ponovio
svoje stavove, barem tako prenosi središnji Dnevnik HTV-a. Očito da su se neki na ovaj način htjeli jasnije pozicionirati
uoči proslave Oluje. Među prisutnim generalima je i jedan koji dobro poznaje moju obitelj. Bio je, napokon,
nastavnik Obrane i zaštite u mojem Centru za usmjereno obrazovanje u Karlovcu. Barem bi on morao znati što
znači podučavati iz ideologiziranih udžbenika. Zar je moguće da itko, ako ne misli na političke probitke, smatra
kako trebamo uljepšavati vlastitu prošlost Nova TV je tu večer otišla još dalje. U posebnom prilogu prenose kako
je novi osječki gradonačelnik, šef Hrvatske stranke prava, Ante Đapić, dipl. iur., osudio Dodatak. Prema njegovu
mišljenju je to pamflet, blasfemija. Istaknuo je kako on nije u suglasnosti s „Deklaracijom o Domovinskom ratu“. 3
Čim sam čuo najavu za Večernjak s bombastičnim lažima, zovem kolegu Tihomira Ponoša iz Vjesnika. Saslušao
me je, dogovorili smo se da se sutradan nađemo na Fakultetu. Poslije mi je rekao: „Sve je to fino što si mi ispričao,
ali ja sam htio vidjeti tekst, da sam pročitam što tamo piše!“ Ozbiljan novinar. Napokon, kolega povjesničar. Intuicija
ili ne, smatrao sam da je naša reakcija potrebna. U tome trenutku jedini kontakt u Ministarstvu bio je s pomoćnikom
ministra Mirkom Markovićem. Očekujemo službeni stav Ministarstva za koje smo, zajedno s Povjerenstvom,
mjesecima radili. Dok on ne dođe, bio sam spreman ostati „neimenovani izvor“. Zato sam odbio i poziv Radija 101
za izjavu. Kopirao sam tekst Dodatka i sjeo u kantinu Filozofskog fakulteta s Tihomirom. Nekako u isto vrijeme
nazvao je Vlado Vurušić iz Jutarnjeg lista, koji nam se pridružio. Ostajem na Fakultetu nakon moje male novinske
konferencije. Vjerojatno posve nesvjesno, Vlado Vurušić dao mi je najveće ohrabrenje kada je, završavajući tekst,
pitao gdje piše da je u Hrvatskoj vođen građanski rat, kako je napisao Večernji list. Oni u redakciji Jutarnjeg ne
mogu pronaći to mjesto! Teško da su i mogli, jer tako nešto ne piše. Večer 27. srpnja 2006. bila je ipak nešto lakša.
Dva dnevna lista objavila su citate, novinari su pročitali Dodatak. Naslovi tekstova „Hoće li udžbenici pisati i o
mrljama nakon Oluje“ (Jutarnji list 4 ) i „Separat nije precizno pročitan“, a u drugom izdanju „Napisi u novinama
su preradikalni“ (Vjesnik). 5
Telefonski razgovor s dr. Nevijem Šetićem, državnim tajnikom za osnovno školstvo, 28. srpnja. Govori kako
su napade odlično razobličili u Vjesniku i Jutarnjem. Istu je tvrdnju ponovio i poslije u Ministarstvu, na sastanku
na kojem su i dr. Pavo Barišić i još dva visoka službenika. Tek sada sam mu „priznao“ da razobličenja ne bi ni bilo
da se novinarima koji su htjeli informirati i vidjeti što u Dodatku piše, netko nije doturio tekst. Večernji list je tek
u svojem drugom izdanju (27. srpnja) donio faksimil desetak redaka Dodatka. To je sve što je taj dnevnik citirao.
Sve ostalo utemeljeno je na tekstovima nekih recenzija, dijela onih pristiglih iz Hrvatskog instituta za povijest.
Neobično je da u prvom izdanju nema toga izvadka. Možda, vjerojatno, tekst tada nisu ni imali Istoga dana, kada
je Večernji objavio jedan od vitrioličnih tekstova Zvonimira Despota, stupio sam u kontakt s Denisom Romcem iz
Novog lista. Njemu sam toga dana dao izjavu, odbacio laži i obrecnuo se na gradonačelnika Osijeka Antu Đapića.
Naslov je jasan: „Sve je izmišljeno“. 6
TVRTKO JAKOVINA:
„DODATAK ZA
NAJNOVIJU
POVIJEST“
U MEDIJIMA
3 Jutarnji list, 28. 7. 2005. (Đapić: Suprotno Deklaraciji o Domovinskom ratu).
4 Jutarnji list, 28. 7. 2005.
5 Vjesnik, 28. 7. 2005. Ovo je, osim kasnijih protokolarnih vijesti, bio jedini tekst u Vjesniku o cijelom slučaju. Razloge za to, a riječ je o novinama u
kojima surađujem godinama, jednom drugom prilikom.
6 Novi list, 29. 7. 2005. Do redakcije Novog lista došao sam s pomoću njihova novinara, svojeg bivšeg studenta, Zvonimira Mamića. U kratkoj izjavi
naveo sam da je sve priprema za usporednu proslavu „Oluje“, ali i napisao kako Ante Đapić, „gradonačelnik četvrtog po veličini grada u Hrvatskoj
ne samo da prepisuje, nego i ne razumije niti pučkoškolske tekstove od 40 stranica s velikim slikama u boji.“
69