STRAHOTE NDH - Centar za prirodnjacke studije
STRAHOTE NDH - Centar za prirodnjacke studije
STRAHOTE NDH - Centar za prirodnjacke studije
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
stanu i tu mu donosili hranu. Posle nekoliko dana, kada su vlasti<br />
saznale <strong>za</strong> na{ beg, do{le su usta{e da <strong>za</strong>uzmu na{ stan. Na{li su<br />
dedu i odmah ga uhapsili i odveli u jedan od logora. Mislim da je<br />
to bio logor Loborgrad, ali nisam siguran.<br />
Deda je bio ~vrst ~ovek i nije se ni~ega bojao. Osim toga, uvek<br />
je tvrdio da u svojim godinama nema {ta izgubiti. Imao je onda 86<br />
godina.<br />
Usta{ama je rekao da oni nemaju nikakvo pravo da ga dr`e u<br />
logoru, po{to je on ma|arski dr`avljanin i poka<strong>za</strong>o im je svoj<br />
paso{. Na po~etku su mu se smejali. On je vrlo slabo govorio<br />
hrvatski, ali je uporno tra`io da govori s komandantom logora.<br />
Nakon par dana vra}en je u Zagreb i sme{ten u stara~ki dom<br />
jevrejske op{tine. To je bilo poslednje skloni{te op{tine koje je jo{<br />
funkcionisalo i u kojem je `ivelo nekoliko desetina staraca. On<br />
nam je sve to opisao u jednom op{irnom pismu, potpuno jasno,<br />
jasnim rukopisom na nema~kom (goticom), kako je obi~no pisao.<br />
Posle je jo{ do{la kratka dopisnica i to je bilo poslednje.<br />
Nekoliko sedmica kasnije dobili smo pismo od doktora<br />
Müllera, na{eg lekara iz Zagreba (koji je imao isto prezime kao i<br />
mi, ali nije s nama imao nikakve rodbinske veze). U tom pismu<br />
nam je saop{tio da je na{ dragi deda umro od `u~nog napada. On<br />
je ve} godinama bolovao od `u~a. To je bila jako `alosna vest, ali<br />
je bar on, do`ivev{i visoku starost, umro prirodnom smr}u, a ne<br />
od ruke ubica.<br />
Od na{ih dragih, koji su bili odvedeni iz Virovitice, nije bilo<br />
nikakvih vesti. Sada su se pro~ule prve vesti o masovnom uni{ -<br />
tavanju Jevreja u gasnim }elijama. Izgubili smo svaku nadu da<br />
}emo nekoga od njih jo{ jednom videti. Najvi{e je patila moja<br />
mama. To su bili njeni rodi telji, brat i sestra sa svojim mu`em.<br />
Sedela je satima i tiho plakala. To se ponavljalo dan <strong>za</strong> danom i<br />
sedmica <strong>za</strong> sedmicom, niko je nije mogao nimalo umiriti.<br />
Jednog dana mama je sedela kraj pe}i (dani su postali hladni).<br />
Odjedanput smo videli da je pala na stranu i ostala le`ati bez<br />
svesti. Ba{ tada je kod nas bio na{ prijatelj Sladi}. Potr~ao je da<br />
pozove doktora. Mesni doktor, koji je stigao nakon par minuta,<br />
ustanovio je trovanje ugljen-monoksidom. I tata i ja smo, tako|e,<br />
ose}ali da gubimo svest.<br />
123