Å UMARSKI LIST 7-9/1958

Naša zapažanja o kitastoj sadnji su ukratko ova:
1. Skupnom sdnjom nekoliko sadnica, uzgojenih na naprijed opisani
način, omogućavamo:
a) pomoću mikorize normalan razvoj korijenja, i
b) brže stvaranje odgovarajuće mikoflore sa zemljom, koja ostaje oko
žilja sadnica pri njihovom vađenju u rasadniku.
2. Ovim načinom sadnje dolazi do fiziološkog srašćivanja korijenja,
te ono čini u stvari jedan zajednički sistem, a postepenim uklanjanjem
potisnutih stabala proširuje se sistem korijenja dominantnog stabla.
3. Općenito se na suhim staništima alepskoga bora ovakovom sadnjom
povećava njegova otpornost prema nepovoljnom vodnom režimu tla
tokom ljeta, a ujedno mu se omogućava bolje iskorišćavanje hraniva i time
snažniji razvoj.
Slika 4. — Kitasta sadnja a'Ju epskog b'GrU Poljozashlni pojas br. 1-a Eksp. stanice
Bijelo polje kod Mostara Instituta NRSiR Sadnja izvršena 20.—22. XII. 1951. Snimljeno
7, IX. 1957.
\. „ Foto; M. Simunović
\
Smolarenje na živim panjovima a/tfpskog i primorskog borä
Utvrđena je činjenica, da se u živim büTpövim parijevima mijenja sadržaj
smole ovisno od njihove starosti. U njima se količina smole povećava
prvih godina nakon sječe, dostiže kulminaciju i zatim posteoeno
opada. Tako je Ivanov (1934.) ustanovio na temelju svojih istraživanja
da se u borovim panjevima postotak kalofonija povećava do 20 godina njihove
starosti (na pjeskovitom tlu do 29%, na ilovästom da 19%) i da je
.274