Doktorski rad - FSB - Sveučilište u Zagrebu

U seriji uzoraka A vidljivo je da tijekom prosinca, siječnja i veljače izostaje obraštaj,
dok su između ožujka do listopada uočena dva ciklusa obraštaja.
I u seriji uzoraka B zabilježen je jači obraštaj tijekom proljeća i ljeta nego tijekom
jeseni i zime Osim toga, u ovoj seriji uzoraka veći je obraštaj zabilježen zbog geografskog
položaja na kojem su zabilježene više temperature mora nego kod prethodne serije uzoraka.
Slijed kojim se odvija naseljavanje organizama u prvom redu ovisi o sezonskim
temperaturama i seljenjima organizama, obzirom da temperatura utječe na reproduktivne
cikluse koji uključuju proizvodnju rasplodnih stanica, razvoj ličinačkih stadija, njihovo
otpuštanje, plivanje i prihvaćanje za podlogu.
Sezonske promjene u kvalitativnom sustavu obraštajnih zajednica te njihovom rastu
osjetno su veće u područjima većih temperaturnih kolebanja [39]. U ovisnosti o dinamici
pričvršćivanja organizama za obraštajnu podlogu utvrđena su četiri osnovna tipa:
Tip 1 - pričvršćenje organizama se obavlja tijekom cijele godine zbog malih kolebanja
temperatura mora koje ne utječu na reproduktivni ciklus tih organizama; redovna pojava u
tropskim morima.
Tip 2 - pričvršćivanje organizama se obavlja kontinuirano tijekom cijele godine s
pojačanom frekvencijom za vrijeme jednog razdoblja ili sezone; u tom razdoblju ili sezoni
uvjeti su nešto bolji od ostalih razdoblja, ali se rast organizama odvija ipak nesmetano; ta je
pojava vezana za suptropska mora.
Tip 3 - pričvršćivanje organizama se odvija tijekom određene sezone, jer postoje jasno
izražene razlike u temperaturi mora; Ova pojava vezana je za mora u umjerenim područjima.
Tip 4 - razmnožavanje i pričvršćivanje organizama se odvija godišnje tijekom dva
odijeljena razdoblja; Ta pojava vrijedi za mora u umjerenim područjima.
Postoji velika razlika među navedenim tipovima pričvršćivanja organizama za
podlogu i oblikovanju obraštajnih zajednica. Neki tipovi se mogu i preklapati, kao što je to
slučaj kod tipova 3 i 4 jer se oni odvijaju unutar istih temperaturnih granica.
Salinitet je najizrazitije i najvažnije svojstvo morske vode, a izražen je: sadržajem
soli, specifičnošću komponenata i njihovim stalnim omjerom. Isparavanjem mora raste njegov
salinitet, što je najočitija pojava u područjima stalnih i toplih suhih vjetrova te površinskih
voda oceana. U tim područjima slanost može doseći i više od 38‰. Naprotiv, u krajevima sa
slabijim isparavanjem, velikim prilivom rijeka te otapanjem ledenih bregova, slanost se kreće
od 32-35‰. Međutim postoje područja sa velikim kolebanjem saliniteta. Tako u finskim
vodama Baltika salinitet može pasti samo na 2-3‰, dok u vodama Perzijskog zaljeva može
narasti i do 40-41‰.
56