You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Kyle Bass se ozbiljno kladi protiv Japana.<br />
Menadžer hedge fonda iz Dallasa toliko je siguran<br />
kako će rastrošnost japanske vlade dovesti zemlju<br />
na rub bankrota da je gradnju vlastite kuće financirao<br />
petogodišnjim zajmom denominiranim u jenima.<br />
Vjeruje da će ga to koštati puno manje nego otplata<br />
dolarskog kredita. I za svoj hedge fond, Hayman<br />
Advisors, kupio je japanskih državnih obveznica za<br />
šest milijuna dolara. Vrijednost će im narasti ako im<br />
do dospijeća, za deset godina, kamatna stopa skoči s<br />
niskih 1,3 posto nešto bliže kamatama na američke<br />
državne obveznice (sada 3,4%).<br />
Bass, bivši trader kod Bear Stearnsa, zaradio je i<br />
na subprime krizi: ulog od 110 milijuna dolara pretvorio<br />
je u 700 milijuna igrajući na pad drugorazrednih<br />
vrijednosnih papira. “Japan je najasimetričnija<br />
prilika koju sam dosad vidio”, kaže. “Bolja čak i od<br />
subprimea.”<br />
Bass možda griješi u slučaju Japana. Druga<br />
najjača svjetska ekonomija već je zavila u crno<br />
mnoge koji su posumnjali u nju. No šire gledajući,<br />
Bass bi mogao biti u pravu. Ako je 2008. bila godina<br />
propasti subprime tržišta, 2010. lako bi mogla biti<br />
godina bankrota cijelih država. Boreći se protiv Velike<br />
recesije, svijet je u protekle dvije godine stvorio<br />
toliko državnog duga da će njegova otplata biti<br />
pravi pakao. Sve zemlje će morati povećati poreze,<br />
a to će usporiti gospodarski oporavak i rast zaposlenosti.<br />
Traderi poput Bassa mogli bi puno zaraditi<br />
na državnim obveznicama, kao što su zaradili kratkotrajnim<br />
trgovanjem subprime vrijednosnicama u<br />
doba sloma na tržištu nekretnina.<br />
Prema procjenama, vlade širom svijeta ove će<br />
godine izdati obveznica državnog duga u vrijednosti<br />
od 4,5 bilijuna dolara. To je gotovo trostruko više<br />
od ukupno emitiranog duga u razvijenim ekonomijama<br />
tijekom prošlih pet godina. SAD je dopustio<br />
da se ukupni savezni dug (uključujući obveznice pri<br />
državnim agencijama i fondu socijalnog osiguranja)<br />
od 2006. godine poveća za 50 posto, pa sada iznosi<br />
12,3 bilijuna dolara. Teret otplate još se ne osjeća<br />
jer su kamate niske – jedva iznad 0% na trezorske<br />
zapise. No jednog će dana narasti, što će itekako<br />
zaboljeti porezne obveznike.<br />
Bez obzira na to vjerujte li ili ne u moralnu<br />
opravdanost velike javne potrošnje, mora vas zabrinuti<br />
tmurna budućnost državne blagajne. Povećanje<br />
duga teško je opterećenje za bruto domaći proizvod,<br />
kaže Carmen Reinhart, ekonomistica sa Sveučilišta<br />
u Marylandu koja je zajedno s harvardskim profesorom<br />
Henettom Rogoffom napisala knjigu This Time<br />
It’s Different: Eight Centuries of Financial Folly<br />
(Ovaj put je drukčije: Osam stoljeća financijske<br />
gluposti, Princeton, 2009.). Reinhart je ustanovila<br />
da točka preokreta nastupa kad zaduženost države<br />
dosegne 90 posto vrijednosti BDP-a. Nakon toga<br />
razvijene ekonomije rastu po stopi u prosjeku dva<br />
posto nižoj nego ekonomije koje još nisu prešle tu<br />
granicu. (Kod tržišta u razvoju, opasnost počinje na<br />
nižoj točki).<br />
“To nije linearan proces”, kaže Reinhart. “Kad<br />
dug prijeđe gornji prag, sve ide u zrak.” Zaduženost<br />
američke vlade iznosi 84 posto BDP-a.<br />
U SAD-u smo već viđali taj scenarij. Posebno<br />
je neugodan jer uključuje i udar inflacije. U godinama<br />
neposredno nakon II. svjetskog rata inflacija<br />
je skočila iznad šest posto, gospodarski rast je stao,<br />
a dug države premašio 90 posto BDP-a, napominju<br />
Reinhart i Roggoff. Nastojanja da se taj postotak<br />
smanji trajala su pola stoljeća, a sada se on opet<br />
počeo penjati.<br />
Amerika je zemlja rasipnika ovisnih o lako<br />
dostupnim kreditima. Naš komfor ovisi o dobroti<br />
štediša u prekomorskim zemljama. Cijela maloprodaja<br />
oslanja se na kreditne kartice, a 95 posto<br />
naših nekretnina na kredite i porezne olakšice na<br />
hipotekarne kamate. Stopa osobne štednje narasla je<br />
s negativnih 0,4 posto na sadašnjih plus 5,4 posto, no<br />
to je i dalje mizerna brojka za naciju čija vlada potroši<br />
sve to i još više u sklopu proračunskog deficita. Naši<br />
su političari vrlo suosjećajni kad treba pomoći ljudima<br />
da zadrže svoje precijenjene kuće ili osigurati<br />
zdravstvenu skrb svima koji je nemaju. Mnogo su<br />
manje vješti u poticanju gospodarskog rasta.<br />
Ne iziđemo li iz ove recesije s BDP-om koji<br />
raste po “normalnoj” godišnjoj stopi od tri do pet<br />
posto, rješavanje duga postat će vrlo teško, možda<br />
i nemoguće bez drastičnog rezanja potrošnje i<br />
povećanja mnogih oblika poreza. Ured za proračun<br />
Kongresa SAD-a predviđa da će se fiskalni deficit<br />
smanjiti sa 10 posto BDP-a u 2011. godini na 4,4<br />
ožujak 2010 F o r b e S 43
Change language