Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Francuski naftni div Total, suočen s<br />
gospodarskom krizom i značajnim<br />
padom potražnje, već mjesecima<br />
agonizira oko sudbine rafinerije<br />
u Dunkerqueu. Prema procjenama operativaca,<br />
kompanija u segmentu prerade<br />
u Europi gubi oko 100 milijuna eura<br />
mjesečno, a lokacija na sjeveru Francuske<br />
prva je koje bi se rado riješili. Međutim,<br />
takvim su rezonom navukli na sebe bijes<br />
sindikata i, što je još puno gore u državi<br />
paraliziranoj birokracijom, pritisak<br />
političara koji zrače populizmom. Jedan<br />
od njih, Christian Estrosi, aktualni ministar<br />
za industriju, dao je čelnicima Totala<br />
jednostavne instrukcije, poručivši kako<br />
im ne bi trebalo uopće pasti na pamet<br />
zatvarati Dunkerque ili bilo koje drugo<br />
postrojenje u Francuskoj. Dovoljno da isprovocira<br />
prilično otrovan članak u Wall<br />
Street Journalu, čiji autor staje u obranu<br />
privatnog vlasništva i tržišne ekonomije.<br />
No da se kojim slučajem Wall Street<br />
Journal bavi hrvatskim temama, članak bi<br />
lako mogao izgledati i otprilike ovako:<br />
“Zadnji puta kad smo provjerili, Josip<br />
Friščić nije sjedio ni u Upravi niti u<br />
Nadzornom odboru Podravke. Nije se<br />
deklarirao ni kao dioničar te kompanije.<br />
Pa tko ili što mu onda daje za pravo da<br />
je u javnim istupima svojata, otvoreno<br />
prijeteći svima koji su bacili oko na zvučno<br />
ime domaće prehrambene industrije?<br />
Vlada. Ista ona Vlada koja drži Podravku<br />
strateškom aktivom, a k tome je koristi i<br />
kao (neučinkovit) instrument socijalne<br />
Mario Gatara<br />
Razotkrivanje<br />
Tko najviše gubi privatizacijom i bijegom zvučnih<br />
imena domaćeg korporativnog sektora iz sjene<br />
'domoljubnih' političara?<br />
politike, podupirući time Friščićevu kampanju<br />
za Colbertovu nagradu ‘intervencionizmu<br />
najsklonijeg političara godine’.<br />
Naravno da radnici Podravke<br />
zaslužuju suosjećanje, ali Podravka ima<br />
puno pametnijih stvari u koje bi trebala<br />
ulagati, umjesto da sponzorira političke<br />
projekte vladajuće garniture. Upravo ovo<br />
potonje najbolje objašnjava zašto država,<br />
obilježena obilnim dozama populističkog<br />
intervencionizma i rigidnih zakona koji<br />
marketmaker<br />
uređuju tržište rada, pati od kronično<br />
visoke stope nezaposlenosti. Sve to<br />
se na kraju manifestira neuspješnim<br />
pokušajima te iste Vlade da se uhvati<br />
ukoštac s bujajućom javnom potrošnjom<br />
i napokon stavi pod kontrolu zastrašujuću<br />
razinu zaduženja. Nije ni čudo kad ni<br />
Friščića ne mogu držati pod kontrolom.”<br />
Članak bi vjerojatno bio tako intoniran,<br />
no ostaje činjenica da se dobar dio<br />
hrvatske javnosti, a osobito političke scene,<br />
otvoreno divi francuskim političarima. A<br />
ovi se pak zdušno zaklinju u kapitalizam i<br />
već prvom prilikom okreću nacionalizaciji,<br />
protekcionizmu i kojekakvim zakulisnim<br />
igrama, servirajući pritom biračima<br />
i poreznim obveznicama najbezočnije<br />
laži i patetične floskule. Jedna takva već<br />
godinama zagađuje i ovdašnje prostore,<br />
a u posljednje se vrijeme prepoznaje po<br />
frazi “obiteljsko srebro”, uporno prkoseći<br />
zdravoj logici. U početku je, iz nekog<br />
posve neshvatljivog razloga (vjerojatno<br />
elementarnog nerazumijevanja), bilo<br />
užasno bitno da relikti socijalističkog<br />
samoupravljanja ostanu u “hrvatskim rukama”.<br />
Kasnije je pak većini postalo jasno<br />
kako je sasvim svejedno zove li se vlasnik<br />
Miroslav, Josip, Ivica ili pak John, Pierre ili<br />
Hans, dok god posluje u skladu s hrvatskim<br />
zakonima. Svi oni ionako njeguju temeljne<br />
vrijednosti kapitalizma, djelujući<br />
isključivo u vlastitom interesu.<br />
Tijekom vremena je, pod teretom<br />
poražavajućih rezultata privatizacije i<br />
tajkunizacije, ta floskula donekle modificirana,<br />
fokusirajući se na nekadašnje<br />
mastodonte u kojima država još uvijek<br />
drži značajan vlasnički udio. I tu na scenu<br />
stupa Josip Friščić, uspijevajući nam pojasniti<br />
korijene teze koju su brojni naivci<br />
spremno i bez imalo skepse progutali.<br />
Friščić je jedan od onih koji su,<br />
birajući kadrove, aktivno sudjelovali u<br />
osiromašivanju Podravke<br />
Autor posjeduje manju količinu dionica Podravke<br />
Naime, Friščiću su Polančec, Marinac<br />
i ina imena osumnjičena za brojna kaznena<br />
djela zapravo good guys, dok su svi<br />
ostali, koji su se drznuli dovesti u pitanje<br />
kurs kojim je godinama brodila (ili bolje<br />
rečeno - plutala) Podravka, jednostavno<br />
rečeno - neprijatelji. Podravke, države,<br />
hrvatskog naroda ili čega već ne!? A nemojmo<br />
pritom zaboraviti da je upravo Friščić<br />
pomogao stvoriti arhitekte mehanizma<br />
za izvlačenje kapitala iz Podravke, čime<br />
zapravo postaje jasno zbog čega se Friščić<br />
i njemu slični gorljivo protive smanjenoj<br />
ulozi države u domaćoj ekonomiji. Oni bi<br />
takvim raspletom najviše izgubili.<br />
80 F o r b e S ožujak 2010
Change language