Anic, Klaic, Domovic - Rjecnik stranih rijeci-Prepravljeni.pdf - Gripe

polistomi 1128 politokija
polistomi (grč. poly, stoma usta) mn.
zool. višeuatice (vrsta utrobnih crva)
polišinel (fr. polichinelle) šaljivac, lakrdijaš;
komičan lik u nekim zapadnocuropskim
kazalištima lutaka; usp.
pulčinela
politehnićki (grč. poly. tecbnikos) koji
obuhvaća mnoge grane umjetnosti i
znanosti; koji pripada politehnici
politehnika (grč. poly, techniko umjetnost,
vještina) prijašnji naziv za višu
tehničku školu; škola u kojoj se uče
sve grane tehnike
politeist (grč. poly, theos bog) pristaša
politeizma, mnogobožac
politeizam (grč. poly, theos bog) vjerovanje
u više bogova, mnogoboštvo;
usp. monoteizam
politeknija (grč. poly, teknon dijete,
čedo) v. polipedija
politelija (grč. poly, thelc bradavica na
dojci, sisi) med. pojava više bradavica
na do i ci
politesa (fr. politesse) uljudnost. pristojnost.
ugladenost. dobar odgoj
političar (grč. politikos javni, državni)
čovjek koji se praktično ili teorijski
bavi državnim poslovima, vještak i
znalac upravljanja državom, državnik;
pren. snalažljiv, vješt, okretan,
lukav i oprezan čovjek
politička ekonomija znanost o zakonima
ekonomskog razvoja društva te
su njezin predmet društveni proizvodni
odnosi koji se razvijaju i mijenjaju
po odredenim zakonima u
vezi s razvijanjem materijalnih proizvodnih
snaga društva; u ljudskoj
povijesti razlikujemo proizvodne odnose
prvobitne zajednice, ropstva,
feudalizma i kapitalizma
politička geografija dio antropogeografije
koji se bavi zemljopisnim promatranjem
i prikazivanjem povijesnog
oblikovanja zemalja i država,
služeći se osobito statistikom
politički (grč. politikos javni, državni)
koji je u vezi sa znanosti o državi,
koji se tiče znanosti o državi, državni,
javni; pren. mudar, snalažljiv, okretan,
oprezan, prepreden, lukav
politika (grč. polis grad, država, politikos
građanski, državnički od polites
građanin, državni građanin,
politike skraćeno od episteme politike,
techne politike poznavanje države,
vještina upravljanja državom.)
1. znanost i vještina upravljanja državom;
znanost o ciljevima države i
o najboljim sredstvima i putevima
koji vode ostvarenju tih ciljeva; dijeli
sc na unutrašnju (trgovina, financije,
privreda, prosvjeta, vojska) i vanjsku
politiku, koja se bavi odnosima prema
drugim državama; pren. metoda
rada neke države, stranke, ustanove
ih pojedinca, mudrost i vještina ophođenja
s ljudima i snalaženja u životu,
dosjetljivost, snalažljivost, lukavost,
prepredenost
politika (lat politica) mn. 2. državni poslovi,
djelatnosti koje se tiču države
politikant (grč. politike politika) v. politikaster
politikaster (grč. politike politika) nazovi
političar, takozvani političar, čovjek
koji sc bavi politikom, a nije za
nju dorastao
politipi (grč. poly, typos otisak.) mn.
tisk. reljefne ploče za natpise; riječi
koje se često pojavljuju u jednom komadu;
također: vinjete, ukrasi itd.
politipija (grč. poly, typos otisak) tisk.
umnožavanje tiskanog sloga; tiskanje
ukrasa, vinjeta i dr.
politirati (lat. politura) glačati, davati
(ih: dati) vanjski sjaj čemu
politizirati (lat. polisitare) baviti se politikom.
govoriti o politici; bistriti politiku
politokija (grč. poly, teknoo rađam,
stvaram djecu) rađanje mnogo djece,
velika plodnost