Anic, Klaic, Domovic - Rjecnik stranih rijeci-Prepravljeni.pdf - Gripe

dijalektičar 291 dijametar
dijalektičar (grč. dialektikos) dobar govornik;
onaj koji je vješt u raspravljanju;
fil. onaj koji se vješto služi
dijalektikom, koji primjenjuje dijalektičku
metodu
dijalektika (grč. dialegomai razgovaram,
dialektike) umijeće razgovaranja
(bilo s drugima ili sa samim sobom);
umijeće znanstvenog raspravljanja,
disputiranja; dosjetljivost, domišljatost,
snalažljivost u govoru; fil.
znanost o kretanju mišljenja kroz
proturječnosti koje se, tijekom mišljenja,
ponovno ukidaju
dijalektolog (grč. dialektos, logos) filol.
onaj koji ispituje i proučava narječja,
poznavatelj dijalekata
dijalektologija (grč. dialektos, logia)
filol. znanost o dijalektima
dijalektomanija (grč. dialektos narječje,
mania strast) pretjerana uporaba
dijalekta (narječja) u književnim djelima
dijalelon (lat. od grč. di' allelon, dia
pomoću, allelon uzajaman) log. definicija
u krugu, tj. određivanje pomoću
pojma koji se treba odrediti;
dijalela
dijalelus (lat. od grč. tropos diallelos)
log. zaključak u krugu
dijalema (grč. dialeipo ostavljam razmak,
dialeimma) prekid, razmak,
meduvrijeme; med. bolesno stanje
(osobito kod groznice)
dijalitički (grč. dialyo) koji rastavlja,
koji razdvaja, koji uništava; dijalitički
dalekozor vrsta dalekozora koji
uklanja boje, akromatičan dalekozor
dijaliza (grč. dialyo rastavljam, razdvajam,
dialysis) med. razlučivanje,
odvajanje sluzastih tvari kod osmoze;
smrt; gubljenje ili iscrpljivanje
snage; fiz. odvajanje kristaloida od
koloida putem osmoze; izmjena tekućina;
filol. i ret. v. dijereza i asindeton
dijalog (grč. dialogos) razgovor dviju ili
više osoba; literarni umjetnički ob-
lik u antičkoj filozofiji koju su stvorili
sofisti, Sokrat i, osobito, Platon;
prid. dijaloški
dijalogirati (grč. dialegomai) uvoditi na
scenu više likova koji razgovaraju
dijalogizam (grč. dialogos) lit. figura u
kojoj su udruženi pitanje i odgovor:
pisac samoga sebe pita i odgovara,
ili drugog pita, a sam odgovara
dijalogizirati (grč. dialegomai) dati nečemu
oblik razgovora, izložiti neku
misao itd. u obliku razgovora
dijamagnetizam (grč. dia kroz, magnes
magnetni kamen) fiz. svojstvo nekih
tvari u obliku prutića da se u magnetnom
polju postave svojom dužinom
okomito na pravac linija sile (ekvatorijalno);
dijamagnetne tvari ili
dijamagnetna tijela su: bizmut, antimon,
živa, talij, zlato, srebro, olovo,
cink, bakar, fosfor, itd.; supr. paramagnetizam
dijamagnetometar (grč. dia, magnes,
metron) fiz. uređaj za mjerenje i
ispitivanje dijamagnetizma
dijamant (fr. diamant, lat. adams, grč.
adamas) min. kristaliziran ugljik,
najtvrđi, najgušći, najsjajniji i najskupocjeniji
dragi kamen koji se može
brusiti samo svojim vlastitim
prahom; tisk. najsitnija vrsta tiskarskih
slova; fort. rov bez dna (veoma
dubok) za sprječavanje upada neprijatelja
u zaklon
dijamantin (fr. diamant) vunena tkanina
s figurama i križićima
dijamantna boja mješavina lanenog
ulja i grafita, služi za premazivanje
željeznih predmeta (ograda, vrata
itd.)
dijamb (grč. di-, iambos) metr. dvostruki
jamb, stihovna stopa od četiri
sloga: U — U —
dijametar (grč. diametros) geom. promjer,
najveća tetiva, tj. dužina koja
prolazi kroz središte kruga, krivulje