Anic, Klaic, Domovic - Rjecnik stranih rijeci-Prepravljeni.pdf - Gripe

dualistički 327 dudoec
dualistički (lat. dualis) koji se temelji
na dualizmu
dualitet (lat. dualis) dvojstvo, dvojina;
log. zakon logičkog raščlanjivanja misaonog
sadržaja na dva dijela (subjekt
— predikat)
dualizam (lat. duo, dualis) fil. naučavanje
o dvojstvu, dijeljenje na dvoje,
naučavanje o postojanju dvaju različitih,
potpuno suprotnih stanja, principa,
načela, načina mišljenja, pogleda
na svijet itd., npr.: Bog i Sotona
(dobar i zao princip), Bog i svijet,
duh i materija, priroda i duh, duša i
tijelo, anorganska i organska priroda,
subjekt i objekt, osjetilna spoznaja
i razum itd.; politička podijeljenost
nekog naroda na dva dijela
koji djeluju jedan protiv drugog
dub (engl. double dvostruko) filmski
izraz za sinkronizaciju govora glumaca
na nekom drugom jeziku pošto
je već prvotna verzija snimljena na
originalu
dubij (lat. dubium) sumnja; in dubio
(lat.) u sumnji, u sumnjivom slučaju,
u slučaju neizvjesnosti
dubioza (lat. dubiosa) nešto što je sumnjivo,
neizvjesno; osobito: sumnjivo
potraživanje, neizvjesna i nesigurna
naplata nekog duga
dubiozan (lat. dubiosus) sumnjiv, neizvjestan,
koji je u pitanju
dubitacija (lat. dubitatio) sumnjanje,
dvojbenost, dvojba neizvjesnost, kolebanje,
oklijevanje, neodlučnost
dubitativan (lat. dubitare sumnjati, fr.
dubitatif) sumnjičav, sklon sumnjanju,
koji sumnja; koji pokazuje (ili:
izražava) sumnju
dubitirati (lat. dubitare) sumnjati, dvojiti,
ne biti u što siguran, biti u neizvjesnosti
dubi (fr. double) dvostruk; dvostruko
dublaža (fr. doublage) udvajanje, udvostručavanje;
pom. drugo oblaganje
broda daskama; tisk. pogrešno dvo-
struko slaganje jedne riječi ili cijelog
reda
duble (fr. double) zlatni ili srebrni predmeti
koji se sastoje od dviju kovina
i kod kojih je samo vanjska prevlaka
zlatna ili srebrna, dok glavnu masu
čini kovina znatno manje vrijednosti,
metalna stvar pozlaćena ili posrebrnjena
dubler (fr. doubleur) dvojnik; zamjenik
glavnog glumca (u kazalištu i filmu)
dubleta (fr. doublet) 1. dva primjerka
iste stvari u nekoj zbirci; 2. lažni
dragi kamen; 3. vrsta karanfila čija
je glavna boja prevučena dugim prugama
druge boje; 4. gram. dva različita
oblika iste riječi; 5. glaz. orguljski
registar, za oktavu viši od principala;
6. lov. puška dvocijevka
dublirati (fr. doubler) udvojiti, udvajati,
udvostručiti, udvostručavati; umnožiti;
podstaviti (haljinu), metnuti
podstavu (otuda: dubl-štof tkanina za
podstavu); u biljaru: udariti loptu tako
da se o jedan rub odbije i dođe do
drugog; pom. oploviti, obići (npr. greben);
voj. ugurati u borbenu liniju; u
draguljarstvu: spajati dva kamena u
jednu cjelinu
ducbruder (njem. duzen govoriti "ti",
tikati, Bruder brat) pobratim, čovjek
kojemu govorimo "ti", "vinski brat"
duče (tal. duce) vođa
dud (tur.) bot. murva, visoko bjelogorično
drvo sa sitnim bijelim, crvenim
ili crnim jestivim grozdastim bobama
duden (njem.) u Njemačkoj: naziv za
vrstu rječnika (po prezimenu filologa
i izdavača jezikoslovnih priručnika
. Konrada Dudena, 1829—1911); usp.
larus
dudoec (lat. in duodecimo) dvanaestina,
oblik dvanaestine, osobito: format
knjige kod koje je jedan tiskani arak
podijeljen na dvanaest listova; nešto
što je osobito malo, npr. duodecimal-