Anic, Klaic, Domovic - Rjecnik stranih rijeci-Prepravljeni.pdf - Gripe

ozolna kiselina 1257 ručtcren
mične opere R. Straussa); pren elegantan
i galantan muškarac
rozolna kiselina (lat. roseus ružiaist,
oleum ulje) lijepa crvena tekućina
koja se pravi od katranskog ulja ili
karbolne kiselino
rozoljo (tal. rosolio, rosoglio) talijanski
liker od ružinog lišća, narančinih
cvjetova i dr., nazvan po tome što se
nekada slično piće pripremalo od lišća
"sunčeve rose" (lat. ros solis), trave
roda Drosera
rozomak (polj. rosomak, mad. rozomak)
zool. mnogožder (zvijer slična medvjedu,
živi u sjev. Europi)
Ru kem. kratica za rutenij
rubalj (rus.) novčana jedinica u Rusiji
od 100 kopjejki; rublja
rubaška (rus.) ruska studentska i radnička
košulja
rubato (tal.) glaz. oteto, otrgnuto, oduzeto:
tempo rubato (tal.) "ukradeni
takt", osobit način sviranja ili pjevanja
pri kojem je glavnom glasu, s
obzirom na takt, ostavljena potpuna
sloboda
rubefacijencije Gat. rubefacientia) mn.
med. sredstva koja izazivaju crvenilo
i vrućinu
rubefakcija (lat. rubefactio) min. pretvaranje
crne, zelene i sive boje stijena
u crvenu (pri raspadanju)
rubiacceae čit. rubijacee (lat.) mn. bot.
broćevi
rubiđij (lat, rubidium, lat. ruber crven)
kem. element, sličan kaliju, srebrnasta
sjaja, nazvan po dvjema crvenim
crtama koje pokazuje njegov
spektar; atomska težina 85,44, redni
broj 37, znak Rh
rubifikaeija (lat. rubificatio) med. pocrvenjelost,
pojava crvenila, izazivanje
crvenila na koži
rubijacin (lat. rubia broć) narančastožuta
tvar koja se dobiva od broća;
pur purin
rubijacitin (lat. rubia) tablete keslenjaste
boje, lijek protiv impotencije,
spolne nemoći
Kubikon (lat. Rubico) ime nekadašnje
granične iječice između stare Italije
i Galije; 49. g. pr. n. e. prešao ju je
Julije Cezar sa svojim legijama te je
time započeo građanski rat; usp. alea
iacta est
rubin (tal. rubino, šp. rubin, lat. rubens
crven, crvenkast) min. proziran crveni
dragi kamen, pored dijamanta
najtvrđi
rubinsko staklo staklo obojeno crvenom
ili žutom bojom rubina pomoću
zlata (zlatni rubin), bakra (bakreni
rubin) ili srebra (srebrni rubin)
rubricirati (lat. rubricare) opremiti (crvenim)
natpisom, stavili naslov crvenim
slovima; označiti naslov, napisati
naslov; srediti po odjeljcima;
odjeljke (ili: poglavlja) obilježiti crtama
rubrika Gat. ruber crven, rubrica crvena
zemlja) prvobitno: naslov zakona
crveno pisan; natpis, naslov (knjige,
poglavlja, spisa i dr.); oznaka, odjeljak,
crta kao znak novog odjeljka,
pregrada; vrsta, struka; u Kat. crkvi:
obredne upute za bogoslužje, tiskane
crvenim slovima u misnim knjigama
rubrikntor (lat. rubricator) u sred. vijeku:
pisac crvenih naslova i crta u
knjigama; osobito: slikar koji je izrađivao
velika početna slova (inicijale)
u rukopisima i prvim tiskanim
knjigama
ručban (njem. rutschcn kliziti, Bahn
staza) naprava za spuštanje posječenih
stabala u gorskim šumama;
vlaka
ručteren (njem. Rutsch odron zemlje,
fr. teren) klizavo tlo koje se vrlo lako
može odroniti; nesigurna podloga