OBAVEZA ZAPOŠLJAVANJA OSOBA SA INVALIDITETOM U SRBIJI Primeri dobre prakse

Oko četiri petine zaposlenih OSI (78,2%, [n=61]) izjavljuju da im nije potrebna pomoć
u obavljaju svakodnevnih aktivnosti, dok tek jedna petina zaposlenih OSI izjavljuje da
im je potrebna podrška u svakodnevnom funkcionisanju (21.8%,[n=17]), pri čemu
najčešće navode pomoć pri: socijalnim kontaktima, kretanju i transportu i različitim
radnim aktivnosti. Ukoliko uporedimo ove rezultate sa rezultatima dobijenim na
istraživanju nezaposlenih OSI, gde oko polovina OSI smatra da im je potrebna podrška
u obavljanju svakodnevnih aktivnosti (Ljubinković i saradnici, 2010), možemo
zaključiti da je među zaposlenim OSI značajno niži udeo OSI kojima je potrebna
podrška, χ2(1,N=78)=22.63, p 20 god. 10 12.8
Od rođenja 43 55.1
godine
20
od rođenja
0.0% 20.0% 40.0% 60.0%
6.2.2.3. Obrazovanje osoba sa invaliditetom
Ukoliko uporedimo uzrast ispitanika i dužinu trajanja invaliditeta kod onih osoba koje
ne žive sa invalidnošću od rođenja, možemo dobiti procenu kada je invaliditet
nastupio u odnosu na faze života u kojima je predviđeno da se mlada osoba školuje
(Slika 9)
Slika 9. Prikaz odnosa vremena nastupanja invaliditeta i predviđenog procesa
obrazovanja
20.5% od rođenja
11.5%
12.8%
55.1%
pre završetka srednje
škole
nakon završetka srednje
škole, a pre završetka
fakulteta
nakon završetka fakulteta
51