19.03.2014 Views

Đorđe Vukadinović Miroslav Samardžić

Đorđe Vukadinović Miroslav Samardžić

Đorđe Vukadinović Miroslav Samardžić

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

Autonomija Vojvodine 1988-2005.<br />

se naturalnog, organskog, očekivanog u ljudskom svetu i onoga što je vezano<br />

za sferu politike, što unosi neku vrstu mehaničkih kretanja neorganskog tipa i<br />

što bi se moglo okvalifikovati kao geodemografija ili biopolitika. I tu bih, bez<br />

ulaženja u konkretnu analizu, asocirao tri kategorije, tri stvari.<br />

Prva se tiče ovog organskog, prirodnog, očekivanog - činjenice da stanovništvo<br />

stari, i to je suprotno našem stereotipu da se nešto bitno razvojno može<br />

učiniti na demografskom planu. Rast stanovništva je zaustavljen odavno, stanovništvo<br />

i u Srbiji i u Vojvodini brojčano opada i prognoze su sumorne. Ali<br />

ono što je političko u svemu tome i što ugrožava minimalni optimizam jesu<br />

procesi koji se tiču integracije, asimilacije, konverzije i raseljavanja stanovništva,<br />

koje valja razlikovati u okviru ovog mog napora da se uspostavi pojmovna<br />

politikologija, pojmovna jasnoća.<br />

Kad je reč o integraciji stanovništva, u ovom slučaju jezičkih, kulturnih,<br />

verskih, polnih i etnonacionalnih manjinskih grupacija, reč je o integraciji u državni<br />

korpus srpskog naroda. To se, dakle, tiče pitanja državljanstva Srbije i<br />

Crne Gore u ovom času, a pošto je ta binarna državna zajednica komplikovana,<br />

sutra će se možda ticati samo srpskog državljanstva. U toj smislu moram<br />

vas podsetiti da bismo u skladu sa tradicijom razvijenih zapadnih društava i demokratija<br />

mogli očekivati da Mađari budu Srbi, kao što su državljani Sjedinjenih<br />

Američkih Država Amerikanci. Taj atribut srpski ili imenica Srbi mogli bi<br />

se pomeriti ka ovom državno-političkom polju i možda ne bi trebalo i moralo<br />

da bude zazora prema tome da se svi državljani Srbije izjašnjavaju kao Srbi u<br />

smislu državljanstva. Jasno razlikujem kategorije, dakle, posredi je pitanje državljanstva<br />

kao državno-pravna kategorija. Zašto bežati od toga da svi stanovnici<br />

Srbije budu Srbi kao državljani?<br />

Međutim, stvar drukčije stoji sa pitanjem asimilacije, i to je možda bila<br />

asocijacija nekih prisutnih kolega dok sam govorio. Asimilacija je delimično<br />

organski, a delimično nasilan proces. Ona dovodi do denacionalizovanja određene<br />

manjinske grupacije i pretvara je u deo većinske etnonacionalne grupacije.<br />

Kad je, recimo, reč o Srbima u Hrvatskoj, na delu je njihovo desrbizovanje<br />

i pretvaranje u Hrvate kroz vreme u nekoj istorijskoj sekvenci. Slično može da<br />

se kaže i za neku drugu zemlju, pa i za Srbiju, uzmemo li u obzir neki manji<br />

uzorak. Dakle, to je asimilacija, a asimilatorna tendencija nije uvek i isključivo<br />

praćena snažnim delovanjem kulturnih činilaca i ove organike, nego je vezana<br />

i za geopolitičke projekcije, tačnije redizajniranje regiona, stvaranje i nestajanje<br />

država, razbijanje država itd. Asimilacija srpske nacionalne manjine<br />

najizraženija je u Madarskoj, gde je velika istorijska grupacija Srba postojala<br />

još od vremena Arsenija Čarnojevića, a sad je svedena na minornu kategoriju.<br />

Ima mnogo egzotičnih detalja o tome kako je ona od velike grupacije pretvorena<br />

u zanemarljivu grupu.<br />

To je jedan istorijski tok. U asimilaciji uvek ima nasilja, dok je integracija<br />

uvek jedan državno-politički projekat vezan i za vladavinu prava i pravnu državu.<br />

129

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!