You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
NSPM Posebno izdanje 1 (2005)<br />
ma u Skupštinu Vojvodine u kojem će kao takve biti predstavljene nacionalne<br />
zajednice. One će ravnopravno s Većem građana odlučivati o promeni ne samo<br />
osnovnog zakona Vojvodine nego i Ustava Srbije, kao i o svim drugim pitanjima<br />
koja se tiču položaja i prava nacionalnih zajednica.<br />
Mnogo je, međutim, važnije kako će ovo Veće nacionalnih zajednica odlučivati,<br />
na šta upućuje njegov sastav. Prema prvom predlogu, ono bi imalo 32 poslanika,<br />
od kojih bi 10 bili Srbi, šest Madari, četiri Slovaci, četiri Hrvati, dva Rumini,<br />
dva Romi, dva Rusini i dva poslanici iz nacionalnih zajednica utvrdenih<br />
zakonom. Po drugom, alternativnom predlogu, Veće nacionalnih zajednica imalo<br />
bi 26 poslanika, od kojih bi sedam bili Srbi, pet Mađari, tri Slovaci, tri Hrvati,<br />
dva Rumuni, dva Romi, dva Rusini i dva poslanici iz nacionalnih zajednica<br />
utvrđenih zakonom. Tako bi, prema prvom predlogu, bilo samo deset Srba ili<br />
31,25 odsto od ukupno 32 poslanika, dok bi, po drugom predlogu, udeo Srba bio<br />
još manji: sedam odnosno 26,92 odsto od ukupno 26 poslanika Veća nacionalna<br />
zajednica. Kako će, prema tek izvršenom popisu stanovništva, udeo Srba u strukturi<br />
vojvođanskog stanovništva verovatno iznositi oko ili blizu 70 odsto, to samo<br />
znači da je, po prvom predlogu, udeo Srba u strukturi Veća nacionalnih zajednica<br />
smanjen dva i po puta, a u drugom slučaju skoro tri puta. Inače, i u jednom<br />
i u drugom slučaju mađarski, slovački, hrvatski, rumunski i rusinski poslanici<br />
uvek će imati apsolutnu većinu, neophodnu za donošenje i najvažnijih odluka,<br />
tako da će oni biti gospodari Veća nacionalnih zajednica. A to samo znači da<br />
će tako zamišljena Vojvodina uistinu biti država nacionalnih manjina.<br />
Konačno, Aleksandar Fira nije smetnuo s uma jedno od sredstava kojim su<br />
1974, tadašnjim ustavom SR Srbije, Srbiji vezane ruke i oduzeta ustavotvorna<br />
vlast, koja je povraćena tek 1989. godine. To sredstvo bilo je veto na bilo kakvu<br />
promenu Ustava Srbije, kojim su raspolagale obe pokrajine kao takve. Koristeći<br />
ovo svoje bogato iskustvo iz vremena kada je po Titovim nalozima učestvovao<br />
u sastavljanju Ustava SFRJ i SR Srbije, Aleksandar Fira je u nacrt<br />
osnovnog zakona Vojvodine uneo odredbu po kojoj Veće nacionalnih zajednica,<br />
zajedno s Većem građana, "daje saglasnost na promene Ustava Republike<br />
Srbije koje se odnose na prava i dužnosti AP Vojvodine" (član 67 alineja 5).<br />
Na prvi pogled, to je ono isto sredstvo koje je, zarad ograničenja ustavotvorne<br />
vlasti Srbije, korišćeno i 1974. godine. Aleksandar Fira je, međutim, otišao<br />
jedan korak dalje. Dok je po Ustavu SR Srbije iz 1974. godine ključ srpskog<br />
Ustava držala Skupština Vojvodine i u njoj kakva-takva srpska većina, po<br />
predloženom osnovnom zakonu ključ Ustava Srbije držaće vojvođanske nacionalne<br />
manjine, koje će imati apsolutnu većinu u Veću nacionalnih zajednica.<br />
Pa, kakva će to biti Srbija ukoliko bi se usvojio osnovni zakon i Vojvodina<br />
ustrojila kao država nacionalnih manjina? U tom slučaju vojvođanske nacionalne<br />
manjine ne bi samo gospodarile srpskom Vojvodinom nego bi držale i<br />
ustavni ključ Srbije, čime bi i Srbija dospela pod svojevrsni condominium nacionalnih<br />
manjina.<br />
214