19.03.2014 Views

Đorđe Vukadinović Miroslav Samardžić

Đorđe Vukadinović Miroslav Samardžić

Đorđe Vukadinović Miroslav Samardžić

SHOW MORE
SHOW LESS

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

Autonomija Vojvodine 1988-2005.<br />

odlaganje promena - to jest, nije mogao da isturi na pokrajinski barjak nikakav<br />

nacionalni mit, a čak nije bio ni u stanju da, poput Miloševića, ponudi takozvano<br />

"reformisanje unutrašnjeg sistema", kako bi ovaj opstao u suštinski nepromenjenom<br />

vidu.<br />

U prvom razdoblju Miloševićeve vladavine, dakle, bili smo svedoci<br />

jedne "izvrnute tranzicije" - razarao se prethodni poredak stvari, razarale su<br />

se sve društvene institucije, a u Vojvodini posebno temeljno sve autonom-ne<br />

institucije. Nije se moglo graditi ništa novo, pošto bi to novo nužno obesmišljavalo<br />

samu suštinu socijalističkog režima, koji je ovde pokušao da<br />

odoli vremenu i istoriji. U takvoj situaciji, posle hiperinfiacionog sloma i<br />

strategijskog poraza u ratovima za kontrolu nad nekadašnjom Jugoslavi-jom,<br />

Miloševićev štab bio je prinuđen da promeni ciljeve, pa je pokušao da<br />

nezaustavljivu tranziciju prilagodi užim političkim i ekonomskim interesima<br />

komunista i socijalista, koji su ga u većini i dalje pratili, da se taj pro-ces<br />

stavi "pod kontrolu". Taj posao bilo je najlakše obaviti upravo u Vojvo-dini,<br />

gde je nakon takozvane "antibirokratske revolucije" 1988. godine Miloševićev<br />

centar imao suverenu vlast na svim nivoima, jer je u Pokrajini novu<br />

političku i društvenu superstrukturu upravo taj centar direktno uspostavio<br />

i ona je tom centru sve dugovala. Ta "pljačkaška tranzicija" u Vojvodini,<br />

tobože u ime srpskih nacionalnih interesa i opstanka "državne celovitosti",<br />

trebalo je istovremeno da stiša i rastuće socijalne i društvene napetosti u<br />

centralnoj Srbiji - pa su u tom smislu izvedeni i krupni transferi kapitala iz<br />

Pokrajine u druge krajeve Srbije i na druge "srpske teritorije" u Bosni i<br />

Hrvatskoj, sa dodatnim teškim posledicama po ekonomske i društvene prilike<br />

u Vojvodini, to jest sa teškim posledicama po stvaranje društvenog proizvoda<br />

u Vojvodini.<br />

U katalogu gubitaka "jogurt revolucije" 1988, koji je sastavila nevladina<br />

organizacija iz Novog Sada Forum V-21 (2002. godine) podseća se da je Vojvodina<br />

1989. godine ostvarila društveni proizvod od oko šest milijardi američkih<br />

dolara, a Srbija bez autonomnih pokrajina oko dvanaest milijardi dolara,<br />

što znači da je tada Pokrajina imala oko 3.000 dolara društvenog proizvoda po<br />

stanovniku, prema Srbiji bez AP sa oko 2.000 dolara po stanovniku. Posle 14<br />

godina "jedinstva" u Srbiji pod Miloševićevim režimom, što praktično znači 14<br />

godina bez autonomnog statusa Vojvodine, društveni proizvod po stanovniku u<br />

Pokrajini opao je na oko 1.200 dolara, a u (uvek siromašnijoj) Srbiji bez pokrajina<br />

na oko 840 dolara. Dakle, on je u Vojvodini i relativno i apsolutno opao više<br />

nego u centralnoj Srbiji.<br />

Kada se pogled fokusira na zaposlene, koji su realno gubili taj proizvod,<br />

prema računici Foruma V-21, u Vojvodini je u tom razdoblju po jednom zaposlenom<br />

zabeležen gubitak proizvoda od oko 48.000 američkih dolara, a u Srbiji<br />

bez AP oko 30.000 dolara. Tu nepovoljnu razliku za Vojvodinu ne ublažava<br />

mnogo okolnost da je u Pokrajini u tom razdoblju broj zaposlenih smanjen za<br />

oko 11 odsto (73.000), a u Srbiji bez AP za oko 17 odsto (300.000). U celini, u<br />

47

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!