EGIPATSKA KNJIGA MRTVIH - Berane

naš Gospodaru. Odagnaj svu bol i tjeskobu koja leži u našim srcima."
U pogrebnim prikazima predstavljene su kao dvije žene koje
gledaju u grobnicu 72 . Tada bijaše jedini sin boga rođen od
Duha svetog Ra. "Par duša" bijaše sjedinjen u Horusu duše koja
je trebala živjeti zauvijek ili okusiti vječni život. Izveden je
ženidbeni obred, a ženidbena svetkovina proslavljena je u prototipnoj
ceremoniji koja je nastavljena u Agape Ozirisovog i kršćanskog
kulta.
Kršćanska dogma fizičkog uskrsnuća temeljena je na povijesnoj
činjenici postojanja mrtvog trupla što se podiže iz groba.
Može se protumačiti kao jedan od kamitskih misterija koji su reproducirani
kao čudo u Evanđeljima. Ako uzmemo originalno
predstavljanje u solarnom mitu, sunce u Podzemnom svijetu, slabašno,
nemuževno, impotentno i trpeće sunce zamišljeno je kao
Ans-Ra, bog sunca, omotan lanenim vrpcama, kao mumificirani
Oziris. Obilježje je ostalo za trajnu uporabu, ali kada je transformacija
provedena, mumija nestaje. Grobnica je bila prazna. Sunce
zime ili noći nije ostajalo u Hadu. Nije izlazilo kao mrtvo tijelo
ili nedišuća mumija Ozirisa. Oziris, skriveni bog u zemlji
Amenti, uopće ne izlazi osim u osobi podignutog Horusa koji je
očitovatelj zauvijek skrivenog oca. Da bi izašao, on provodi svoju
transfiguraciju što čini misterij uskrsnuća, no ne čudo. Oziris
se pročišćuje i produhovljuje. Mumija kao tijelo pretvara se u sahua,
smrtni Horus u besmrtnog, a fizička mumija nestaje. Ali ne
nestaje zato što je živući Horus ustao i otišao s mrtvim Ozirisovim
tijelom. Kada je nastupila transformacija obilježje je promijenjeno
u trenutku, u "treptaju oka". Ozirisova mumija pretvara
se i provodi svoju transformaciju u Oziris-sahu.
Knjiga mrtvih to izražava na sljedeći način: "On je trenutno
obnovljen" u toj drugoj smrti (Pogl. 182). Mjesto je bilo praz-
72
Records, vol. II, str. 119.