EGIPATSKA KNJIGA MRTVIH - Berane

lju o zlatnom lešinaru. Poglavlje je napisano kao zaštita umrlog
na "dan njegovog ukopa u odjeci od tisuću nabora". 46
Ova je odjeća bila bešavni povoj egipatskog karasta koja je
postala odjećom ili haljom "što nije bila šivana već otkana od
vrha do dna" (IV. 19, 23) za Krista. Čak i najsiromašniji Egipćanin,
čije je tijelo bilo umočeno u sol i natron te nauljeno s malo
cedrovog ulja, bio je omotan jednim komadom tkanine, jednako
kao i mumija, čiji je povoj bio dugačak nekoliko stotina
metara, jer je Ozirisova pogrebna odjeća, njegovo materijalno
tijelo, bila bez šava. Mrtvi su bili nazivani "povezanima". Pri
podizanju iz grobnice umrli pobjednički kliče:
"O, moj oče! Moja sestro! Moja majko Izido! Oslobođen
sam svojih poveza! Mogu vidjeti! Ja sam od onih koji su oslobođeni
povoja da bi vidjeli Geba" (158, 19).
Geb označava zemlju, a Manes je slobodan ponovno posjetiti
zemlju, ovoga puta kao duh ili dvojnik svog prijašnjeg bića.
Prekrivanje tijela transparentnom smolom ili zlatnom smolom
bio je način preokretanja mrtvog tijela u tip duhovnog bića koje
je oslikano kao veličanstveno. Nesumnjivo je ovo bio način
prikazivanja transformacije Ozirisovog mrtvog tijela u luminarno
tijelo nazvano Ozirisov sahu kada je preobraženo, ali je još
uvijek zadržalo formu mumije u Amsu-Horusu pri njegovom podizanju
iz grobnice. Mumije pokapane u grobnici u Medumu
(Meidum) bijahu omotane na taj način. Bio je to jedan oblik investiture
47
na koji se aludira u Knjizi mrtvih kao na nešto što je
drugačije od povezivanja mumije. Jedna od takvih mumija može
se sada vidjeti u Kraljevskom koledžu iz Surgeonsa.
"Nov način mumificiranja", kaže profesor Petrie, "bijaše
jedinstven. Tijelo je bilo stisnuto, omotano lanenom odjećom, a
46
Rit., pogl. 157 i 3.
47
Svečano ustoličenje, potvrđivanje.