EGIPATSKA KNJIGA MRTVIH - Berane

nih snaga što prolaze kroz različite faze — elementalne, zvjezdane
ili lunarne — uvijek u skupini od sedam, konačno postaju
sedam duša boga Ra koji u mitologiji postiže vrhovnu vlast kao
bog sunca, a također kao Duh sveti. Odavde proizlazi doktrina
o sedam duša u čovjeku, kao sedam darova Duha svetog u eshatologiji.
U mitskom prikazivanju Sothis na dan Nove godine iznosi
na vidjelo (ili rađa) dijete čije majčinstvo preuzima Hathor
ili Izida. Ovo se obilježje koristi u eshatologiji rituala kada Manes
10 u Amenti moli za ponovno rođenje kao čisti duh i kaže:
"Daj da živim (ili da se podignem i nastavim dalje) između
Sothisovih stisnutih koljena."
Ponovno rođenje djeteta u Sothisu bijaše obnavljanje godine,
a Sothis je prikazan kao ženski lik pomoću Hathor kao one
koja rađa između svojih koljena, ili, kako se na drugom mjestu
navodi, njezinih kheptu tj. njezinih bedara. U misterijima Amente
Manes je rođen između bedara Nun. Ovdje je vidljivo mjesto
rođenja savršenih duhova smješteno u Sothisu, otvoritelju godine
i donositelju djeteta u rođenje na obzorju ili Planini slave.
Na ovaj se način noćno nebo osvjetljava zvjezdanim učenjem
10
Manes — deificirani duhovi predaka dobrohotnih sjenki, za razliku
od larvi i lemura koji su zloćudni. Čini se da je riječ izvorno označavala
vrstu titana, habiba ili dhyanija i da je uvrštena u niz patrijarha,
heroja i manesa koji su djelovali kao božanski instruktori
ranijih rasa. Kasnije, u antičkom Rimu, nastaje degradacija imena.
Ono se počinje primjenjivati za astralne sjene ili stanovnike kama-loke
naklonost kojih se u mnogim zemljama tražila žrtvenim darovima.
Ponekad imaju osvetnički aspekt, kao u Vergilija, koji bolna pročišćenja
duše prije odlaska u Elizij opisuje: "Svaki od nas podnosi vlastitog
Manesa." Rimski su filozofi Manes poistovjećivali s ljudskom dušom
ili monadom; larve ili lemuri za njih su sjena astralnog svijeta,
odbačeni dijelovi ljudske monade pri usponu ili dosezanju devahana
(p. prev.).