EGIPATSKA KNJIGA MRTVIH - Berane

Njegova molba i obrana jest da je učinio najbolje za ostvarenje
karaktera Horus-Makherua. Neke njegove obrane vrlo su
dirljive:
"Nije zahtijevao od radnika, kao prve plodove svakoga dana,
više posla nego što su ga oni pravedno trebali obaviti. Nije
posezao za mlijekom iz usta djece. Nije otimao zemlju. Nije stvarao
prepreke i zaprječivao tok vode. Nije prouzročio glad, vapaje
i patnju ljudima i nije bio kradljivac hrane. Nije spletkario
jezikom, nije varao, bio zloćudan ili duševno podao."
Postoji prilična lista pretkršćanskih vrijednosti uz sve one
teoretski kršćanske. Među ostalim on kaže: "Udobrovoljavao
sam boga s onime što on voli'". Posebno se to odnosilo na prinošenje
ili žrtvovanje božici Maat, to jest istini i pravednosti.
"Davao sam kruh gladnima, vodu žednima, odjeću golima
i lađu brodolomcima" (Pogl. 125).
A ipak nam je rečeno da su milosrđe i dobrohotnost potpuno
nepoznati poganskom svijetu. On moli četrdeset i dva suca
da ne donesu veliku osudu protiv njega, jer je ispravno činio u
Tameritu, zemlji egipatskoj. Njegovo je srce vagano na vagi pravde.
Prolazi čist kao jedan od onih kojeg dobrodošlicom dočekuje
Horus kao svog vjernog sljedbenika, blagoslovom njegova
oca, komu je rečeno: "Dođi, dođi u miru". Horus zagovornik i
zastupnik uzima ga sada za ruku i vodi u Ozirisovu nazočnost
u svetištu. U Sudbenoj dvorani Manes ima crnu kosu, kako je
prikazano na Anijevim slikama (Anijev papirus, tabla 4). Ali
kada klekne pred Ozirisa koji se nalazi na prijestolju, njegova
je kosa bijela. Prošao je kao jedan od pročišćenih. Na putu je
da se pridruži redovima pravednih duhova koji su načinjeni savršenima,
koji se nazivaju proslavljenima i uzvišenima. Pratitelji
mu govore:
"Okončavamo tvoje bolesti i otklanjamo ono što je poremećeno
u tebi time što si bio uništen na zemlji" u smrti. Bile su to
bolesti smrtnika od kojih je sada oslobođen u duhu. Ovdje se