EGIPATSKA KNJIGA MRTVIH - Berane

ski svijet oblikuje patnju bolnog gubitka. Đavo je egipatskog
podrijetla, jednako kao "ta stara zmija" Apap, đavo s dugim repom,
i kao Seth, koji bijaše sotona u svojoj antropomorfičnoj pojavi.
Seth, snaga suše i mraka u fizičkom fenomenu, postaje zao
mračnoga srca. Kao takav je opisan kao onaj koji uzrokuje bure
i oluje, koji kruži obzorom neba kao onaj "srce kojeg je zastrto"
98 , kao protivnik Ozirisa ili dobrog Bića. Tama, vatra i lanci
su egipatski. Tamu je mitološki predstavljao zmaj Apap, što je
Sethova domena u kasnijoj teologiji. Tamo u donjem svijetu istovjetna
je sa Sethovim tunelima u Amenti. Lanci su jednako
tako egipatski, ali nisu namijenjeni ljudima. Apap i Sebau, Seth
i Sami, vezani su lancima. Za preantropomorfičnog đavla rečeno
je: "Lance je bacila na tebe božica škorpion." 99
Seth je također utamničen lancem oko njegova vrata (Pogl.
108). Kako je već protumačeno, Sebau i Sami predstavljaju fizičke
sile u vanjskoj prirodi načinjene za zlo i one su zauvijek
nasuprot Dobrom Biću i miru u svijetu. Oni su uvijek u nemoćnom
buntu kao vojske tame i legla Apapa, na čelu sa zlim Sethom.
Trebali su se držati ispod; zbog toga nužnost tamnice, vezanje
i lanci. Mitološka slikovitost nastavljena je u kršćanskoj
eshatologiji. Grešnici su stavljeni na mjesto Sebaua dok se po
egipatskom učenju s grešnicima, nekoć ljudima koji su bili nepovratno
zli, jednom zauvijek okončalo u vrijeme druge smrti u
području uništenja. 100
Okončanje ili dolazak do kraja za egipatski
je um uvijek bilo gore od vječne boli. Toliko je duboko bilo
njihovo vrednovanje života, toliko velika njihova želja za daljnjim
trajanjem. Zlo su predstavljali kao negaciju. Apap je zao i
tip negacije u prirodnom fenomenu koji je nasuprot dobru. U
98
Rit., pogl. 39, Renouf.
99
Rit., pogl. 39.
100
Rit., pogl. 18.