EGIPATSKA KNJIGA MRTVIH - Berane

pojavljuje uskrsnuće Ozirisa u osobi Horusa. Rečeno je: "Ozirise!
Ti dolaziš i tvoj Ka s tobom, koji je sjedinjen s tobom u
tvom imenu Ka-hetep" — bio bi "slika mira", vrsta dostignuća;
ali kako riječ hetep ili hepti također označava broj sedam, podudara
se s Ka kao slikom sedmerostrukosti duše, upotpunjene
naposljetku kao sjedinjenje u Horusu sa sokolovom glavom.
U knjizi ili svitku papirusa za zazivanje bogova Kertia ili
granica, otkrivamo da je govornik sada dosegao granice Amente.
On kaže:
"Ja sam Ozirisova duša i počivam u njemu" (Pogl. 127).
Pozdravljen je kao onaj tko je pratio svoj Ka i primio svoje znakovlje
uskrsnuća. Sada se govori Ozirisu:
"Ozirise! Ti si primio svoje žezlo, svoj pijedestal i stube
pod sobom" (Pogl. 128).
Žezlo bijaše zečjoglavi simbol uskrsnuća koji je prvi nosio
Ptah otvarač. Pijedestal je Horusov papirus, a stube označavaju
način uspinjanja od Amente do vrha Planine slave. Sada je spreman
i osposobljen ući u Raovu lađu koja putuje od istoka na zapad
danju i od zapada na istok noću. Prije ulaska u lađu Oziris
je stigao do svakoga na njegovim postajama u Amenti, prethodno
ploveći za cirkumpolarni raj na zvjezdanoj Planini slave.
Poglavlje 130 je knjiga kojom je duša učinjena živom zauvijek
na dan kada ulazi u Raovu lađu, što znači da posjeduje
znanje o predmetu. Načinjena je za rođenje ili ponovno rođenje
Ozirisa. Oziris je ponovno rođen u Horusu kao obilježje vječne
duše. U tom karakteru ili osobini govornik kaže:
"Ja sam zatvoren u arku kao Horus kojem je njegova kolijevka
(gnijezdo od trstike) donesena."
Ponovno je rođen kao Horus na svojem papirusu, a taj je
lik na vodi stariji od Raove lađe. On moli:
"Neka Oziris ne pretrpi brodolom na velikom putovanju;
drži kormilo podalje od nesreća."