EGIPATSKA KNJIGA MRTVIH - Berane

zastupniku koji moli za Manesa pred sudačkim tronom svog oca.
Aboridžini McDonnell Rangersa njeguju tradiciju po kojoj su
nebo nekoć nastanjivale tri osobe. Jedna od njih bila je žena,
jedno je bilo dijete koje je uvijek bilo dijete i koje nikada nije
nadišlo taj okvir djeteta; treća osoba bijaše div nazvan Ulthaana,
to jest duh. Imao je ogromno stopalo u formi stopala emua.
Kada je urođenik umro, reklo se da se penje do doma duha Ulthaana.
105
Ova se narodna priča može pratiti sve do njezine postojbine,
do egipatskog mita. U njemu se Dijete-Horus nikada ne razvija
dalje od dječačkog doba, pa tako ostaje vječno dijete. Bio
je to Horus utjelovljenja koji je izveo svoju transformaciju u Horusa,
a on ponovno ustaje kao odrastao, velik čovjek, Horus u
duhu, prototip "Ulthaana". Obilježje ptice je ponovljeno. Horus
ima glavu sokola, kao lik čovjeka u duhu Ulthaana, kao duh ima
stopalo ogromnog emua.
Arunta također ima vrstu Amente ili svijeta duhova pod
zemljom. Oko 20 km južno od Alice Springsa nalazi se špilja u
brdovitom pojasu koji se podiže na sjeveru. Smatra se da pećinu,
kao i sve ostalo u ovim brdima, nastanjuju Iruntarinia ili individualni
demoni, od kojih je svaki dvojnik jednog od predaka
plemena koje živi u Alcherinfli. Za individualne duhove smatra
se da žive u pećini u vječnom sunčevom svjetlu i među potocima,
kao na egipatskim livadama Aarrua. Ovdje, kao i u Amenti,
događa se rekonstrukcija mrtvih. U pećini, Iruntarinia uklanja
sve unutarnje organe i opskrbljuje čovjeka potpuno novim. Nakon
uspješno obavljene "operacije" dolazi do oporavka, ali u
stanju bezumnosti. Međutim, takvo je stanje kratkotrajno, a nadolazeće
stanje je nalik vraćanju sjećanja Manesa u Ritualu kada
se on sjeća svog imena i onoga što jest u velikoj kući drugog
105
Gillen, Notes, Horn Expedition, vol. IV, str. 183.