EGIPATSKA KNJIGA MRTVIH - Berane

na svoju transformaciju ili pretvaranje u mlado i veličanstveno
tijelo sunca ili duh vegetacije u proljeće.
Solarni bog kao sunce večeri ili jeseni bilo je sunce koje
pati, umiruće sunce ili mrtvo sunce pokopano u donjoj zemlji.
Da bi se to pokazalo načinjena je mumija omotana lanenim ruhom
bez šavova. Na taj je način prikazana nalik mrtvacu koji
nosi formu mumije na zemlji, nepoznato biće predstavljeno poznatim.
Za boga sunca koji silazi u Amenti može se reći da mumificira
vlastito tijelo koje postaje zemaljsko meso u Platonovoj
zemlji. Odavde proizlazi obilježje mumije Ptaha, Atuma i Ozirisa,
od kojih je svaki na različitim stadijima bio solarni bog u
mumificiranoj formi, kada je pokopan u Amentiju.
Sada treba pokazati kako je izvedeno da je konačni i uzvišeni
bog egipatske religije bio predstavljen kao mumija u zemlji
vječnosti i zašto je misterij mumije najveći od svih misterija
Amente.
Suštinski element u egipatskoj religiji bila je ljudska suosjećajnost
s trpećim bogom ili snagom u prirodi koja se daje, bez
obzira da li kao ona ili kao on, kao živa žrtva, da bi donijela elemente
života ljudima u svjetlu, vodi, zraku, vegetaciji, voću, korijenju,
zrnju i svim jestivim stvarima. Zato se ova vrsta jela sakralno
za stolom žrtve zahvalnice. Taj se osjećaj patetično izražavao
na "svetkovini potpornja" kada su štapovi (potpornji) prinošeni
kao podrška patećem jesenjem suncu, inače osakaćenom bogu
Horusu koji umire dolje u Amenti i kome je toliko potrebna pomoć
koju mu njegovi ljudski poklonici milostivo nastoje dati.
Može li nešto biti osjećajnije i samilosnije od tog obraćanja putniku
kao bogu sunca u Amenti:
"Zapovjedi to, o Atume, da kad vidim tvoje lice (u slavi) ne
budem mučen znakovima tvoje patnje."
Atum zapovijeda. Također određuje da će bog gledati na
molitelja kao na svoje drugo biće. 37
37
Rit., pogl. 173; Naville.