EGIPATSKA KNJIGA MRTVIH - Berane

dvije kategorije fenomena koje se ovdje razlikuju kao mitološki
i eshatološki. U kategoriji eshatologije slijepi Horus oslikava
ljudsku dušu u tami smrti gdje je slijep zbog gubitka vanjskog
vida. Ova dualnost može služiti za tumačenje dvostrukog predstavljanja
očiju. Prema hijeroglifskim slikovnim prikazima Horus
je bez očiju ili slijep u jednom znaku ili obilježju. Također je
portretiran na drugom kao princ vida ili dvostrukog viđenja. To
je, sukladno mitu, lik izlazećeg sunca i zalaska na pokrovnoj ploči
kovčega Ozirisa u Amentiju. U eshatologiji je to Horus, gospodar
dva oka ili dvostrukog vida — to jest, vidovitosti ili proročke
moči — onaj koji vidi u duhu s blagoslovljenim viđenjem koje je
postigao u smrti. Promjene od jednog karaktera ili značajke u
druge, predočene u misterijima skidanjem poveza s inicijanta,
namjerno su zabljesnule slavom svijeta. Egipatska knjiga mrtvih
jedini je zapis o toj dvostrukoj osnovi misterija.
Navedeno je dovoljno kako bi se pokazala metoda rituala i
način na koji je utemeljena eshatologija egipatske religije u oblikovanju
široke egipatske mitologije. Knjiga mrtvih je Egipatska
knjiga života. Ona je prekršćanska riječ Boga. To učimo iz
priča koje daje o sebi.
Pripisana je bogu Ra, kao inspirirajućem Svetom duhu. Ra
je bio otac na nebu koji je imao titulu Huhi, vječni, iz čega izvodimo
hebrejsko ime Ihuh. Riječ je dao Bog otac uvijek dolazećem
sinu kao onome tko je očitovatelj za oca. Bio je to Horus,
koji je kao dolazeći sin lu-sa ili lu-su, i kao princ mira, lu-emhetep.
Horus sin je Riječ u čovjeku. Na taj način govornik u liku
(s obilježjem) Horusa kazuje:
"Ja zborim njegove riječi — Raove riječi — ljudima sadašnjeg
naraštaja i ponavljam njegove riječi — Raove riječi — ljudima
sadašnjeg naraštaja i ponavljam njegove riječi njemu koji je
lišen daha" (Pogl. 38).
To jest kao Horus, onaj tko govori ili logos, koji izgovara
riječi Ra oca na nebu živima na zemlji i Manesu u Amenti