EGIPATSKA KNJIGA MRTVIH - Berane

Južne Amerike u kojem su očuvana i držana mrtva tijela rođaka
u njihovim domovima što je dulje bilo moguće kako bi stalno
pred svojim očima imali svoje prijatelje. U tu svrhu održavali
su svetkovine i pred mrtva tijela iznosili životne namirnice. Ovdje
želimo napomenuti da po egipatskom običaju, onako kako
ga opisuju Herodot i Plutarh, kao obilježje besmrtnosti za stol
nije donošena mrtva mumija već slika ka koja je označavala kakvi
će gosti biti nakon smrti te je stoga bila povod veselju. Nošenje
slike ka oko gozbenog stola (stola svetkovine) bio je kamitski
prototip podizanja i nošenja uokolo hostije, radi obožavanja
i klanjanja, u Rimokatoličkoj crkvi.
Doista, sav pribor i oprema kršćanskih misterija korišteni
su u egipatskim hramovima. Primjerice, u jednoj od svojih mnogobrojnih
titula, svih njegovih formi i mjesta, Oziris se naziva:
"Oziris u monstranci" 40
(Pogl. 141, Naville). U rimokatoličkom
obredu monstranca ili pokaznica je providna posuda u kojoj je
izložena hostija ili žrtva. U egipatskom kultu žrtva je bio Oziris.
Podizanje hostije označava uskrsnuće razapetog boga koji se ponovno
podiže u duhu od tijela žrtve, sada prikazane hostijom.
Oziris u monstranci trebao bi biti dovoljna činjenica koja pokazuje
da je egipatski Karast (Krst) izvorni Krist te da su egipatske
misterije nastavili gnostici i pokrštenici u Rimu. Način prenoše-
40
Zlatom i srebrom ukrašena posuda u koju se nakon mise u Rimokatoličkoj
crkvi odlagala posvećena hostija. Ostavljana je otkrivena
i izložena pobožnom puku na štovanje. Ovaj liturgijski predmet
nazvan je pokaznicom (zbog prevladavanja osjeta vida), latinski "ostensorium"
ili "monstranca" (od lat. monstrare). Ovi izrazi u glagolskom
obliku znače radnju pružanja i pokazivanja. Danas u svijetu
prevladava naziv monstranca, a u nas pokaznica. Smatra se da je običaj
nastao početkom 14. stoljeća, a poseban poticaj izrađivanju monstranci
ili pokaznica dalo je širenje procesije na Tijelovo (p. prev.).