vlasi u starijoj hrvatskoj historiografiji - Ivan Muzic

(KONAC. OBZOR BROJ 196.)
Činjenica toga naseljavanja sjeverozapadne Hercegovine i zapadne
srednje i sjeveroistočne Bosne iz tih zapadnodinarskih krajeva jasno dokazuje,
da se je hrvatsko starosjedilačko naselje na tom tlu zapadno od
Dinare u turskom vladanju vanredno dobro razvijalo, dok je moglo u
18. st. dati tolike raselice. Isti je slučaj bio i sa zemljištem ispod Velebita,
u Bukovici i Kotarima, odakle su izašli mnogobrojni raseljenici u
Velebitsko Podgorje, Liku i Podunavlje sa tom razlikom da su te seobe
izvršene još u 17. st. Najposlije taj vanredni razvitak pokazuju i srpski
pravoslavni došljaci sa gornje Dinare i jugoistočnog Velebita, koji su
odovud poslije Turaka naselili velikim dijelom Liku i Krbavu i lijevu
stranu Pounja, a poslije u 18. st. i gotovo sasvim desno Pounje i velikim
dijelom Posavlje i donje Povrbasje.
Ta činjenica vrlo jake migracije sa zemljišta, oslobodjenoga od Turaka,
na zemljište pod Turcima pokazuje još jedan važan momenat: a taj
je, da ni katoličko ni pravoslavno naselje oko Dinare i Velebita u turskoj
upravi i u muslimanu nije osjetilo one nepovoljne strane što ih obično
historiografi ja pominje. To se tim više vidi, što su selili upravo oni, koji
su od Turaka bili oslobodjeni, i što su… 225 i što se selilo u zemlju, koja je
u ono doba imala obilježja čiste turske uprave i nekoliko stoljetnog muslimanstva.
Najposlije na osnovi te činjenice valja utvrditi i to, da nisu
provedene one velike seobe katolika iz Bosne i Hercegovine na zemljište
koje čini današnju Dalmaciju, kako to obično iznose historiografi ,
nego da su izvedene velike seobe sasvim protivnog pravca: sa zemljišta
te Dalmacije u Bosnu i Hercegovinu. Ta konstatacija razjasnit će nam
mnoge etnološke pojave u tim zemljama, a dat će nam i pravi put u proučavanju
naših migracija od 15. st. ovamo.
Iz svega dakle ovoga, što nam daje gradju o migracijama s jedne i s
druge strane Dinare, mogu se izvesti ovi zaključci:
U turskom prodiranju ostalo je na zemljištu od Neretve do Zrmanje
vrlo mnogo hrvatskog starosjedilačkog katoličkog naselja, a jedan je dio
prešao i na muslimanstvo. To je naselje još i pojačano sa desetak tisuća
došljaka, što sa primorskog mletačkog područja, što iz Like i Krbave. Sa
istočne strane Dinare u njega nije doselilo u većem broju staro hrvatsko
naselje katoličke vjere u doba prodiranja Turaka i u prvim godinama turskoga
vladanja, s jedne strane što katoličkog stanovništva tu u to doba i
225 Slijedi nekoliko riječi potpuno nečitljivih u izvorniku. (Primj. I. M.)
101