vlasi u starijoj hrvatskoj historiografiji - Ivan Muzic

pada u to doba. Tada je svakako bilo i najviše podsticaja da se ukrašavaju
i ispisuju i sami stećci.” 530 Iz ovoga Hrabakova navoda je jasno da
on obrađuje datiranje stećaka, a da stećke ni ukrase na njima ne pripisuje
samo “vlasima”.
Marian Wenzel (1962.) navodi da se u drugoj polovici XV. stoljeća
razrađeni i dekorirani nadgrobni spomenici rade uglavnom za paleobalkansko
stanovništvo, koje ona naziva Vlasima, ali ističe da su ti Vlasi
prihvatili već postojeći običaj upotrebe monolitnih kamenih blokova
kao nadgrobnih spomenika koji su u Hercegovini uveli sredinom XIV.
stoljeća neki članovi feudalne klase. Prema njoj, ovaj su običaj kasnije
prihvatila plemena koja su živjela na tom području, a to su Vlasi koji su
uveli bogatu fi guralnu dekoraciju. Oni su bili stočari čija je važnost rasla
poslije sredine XV. stoljeća kada su se u istočnoj Bosni počeli otvarati
novi rudnici kovine pa su njihovi konji postali vrlo potrebni da prate
karavane u Dubrovnik i iz Dubrovnika. 531 M. Wenzel je posebno napomenula
da je u svom proučavanju datiranih srednjovjekovnih nadgrobnih
spomenika utvrdila kako se običaj postavljanja velikih i stalnih oznaka
po grobovima na otvorenom u Bosni proširio poslije 1350. godine,
a da su prvi poznati poveći stećci postavljeni u Hercegovini sredinom
XIV. stoljeća. 532
Alojz Benac je 1982. godine korektno upozorio: “Svakako je od interesa
istaći da najveća koncentracija nekropola sa natpisima postoji u
južnoj Hercegovini (područje Trebinja, Bileće, Ljubinja i Stoca). Ovdje
je ustanovljeno oko 80 nekropola sa takvim stećcima, a gotovo polovina
svih natpisa potiče iz ove oblasti. U ovim područjima je - to želim
naročito podvući - bila i znatna koncentracija vlaškog stanovništva... U
čitavom ovom sklopu pitanja ostaje još uvijek otvoren i problem odnosa
stećaka prema vlaškom stanovništvu. To je također stara tema rasprave,
no ovdje bi spomenuli samo nekoliko novih činjenica. Određen broj
natpisa, naročito u južnoj Hercegovini, odnosi se na vlaške starješine.
Tako su Tarah Boljunović iz Boljuna-Stolac i Vukosav Vlaćević iz Vlahovića-Ljubinje
bili vlaški katunari; Hrabreni-Miloradovići pokopani na
530 B. Hrabak, Prilog datovanju hercegovačkih stećaka. GZM, n. s., sv. VIII, Sarajevo,
1953, str. 325-328.
531 Marian Wenzel, Bosnian and Herzegovinian tombstones-who made them and why. Südost
- Forschungen, sv. XXI za 1962, R. Oledenbourg - München, 1962, str. 102-143.
532 M. Wenzel, Bosanski stil na stećcima i metalu. Sarajevo-Publishing. Sarajevo,
1999, str. 45.
237