vlasi u starijoj hrvatskoj historiografiji - Ivan Muzic

selu Biskup, neki autori pretpostavljaju da su bili krstjani. 545 Radenovići-
Pavlovići bili su među vodećim vlastelinskim obiteljima srednjovjekovne
Bosne i drži se da nekropola stećaka na Pavlovcu (u blizini Sarajeva)
između sredine XIV. i druge polovice XV. stoljeća pripada upravo njima.
Prema Mikićevoj analizi iz 1982. godine 11 kostura iz grobova na
Pavlovcu, “riječ je o autohtonom etničkom elementu s naglašenom robusnošću
oba spola, koji odlikuje dinarski antropološki tip bez primjesa
i utjecaja drugih antropotipoloških elemenata”. 546 Povijesna vrela ove
bosanske autohtone Pavloviće ne nazivaju Vlasima.
U bosanskoj historiografi ji posebno se zastupa teza da su stećci i ukrasi
na njima nastali u srednjovjekovnoj Bosni. A. Benac drži da je najstariji datirani
stećak - ploča trebinjskog župana Grda i da je iz druge polovice XII.
stoljeća, a da ni jedan spomenik u obliku kovčega nije dosad mogao biti
datiran prije prve polovice XIV. stoljeća, te da se ni jedan (sigurno datirani)
sarkofag ne može pouzdano datirati prije kraja XIV. stoljeća. Na temelju
toga A. Benac zaključuje da je oblik ploče najstariji oblik stećka, a to znači
da početni stadij u razvoju stećka počiva na onom obliku koji je općenito
poznat u mnogim, naročito mediteranskim zemljama i koji ne podliježe nikakvom
vjerskom uvjerenju. On tvrdi da je kovčeg postao glavni oblik tih
spomenika, ali napominje da kameni kovčeg nije ništa drugo nego manje ili
više povišena ploča i da, prema tome, stećak u svojoj biti nije nikakva originalna
tvorevina bosansko-hercegovačkog podneblja, nego samo prilagođena
i u velike upotrebljavana, vrlo raširena forma nadgrobnog spomenika. A.
Benac dalje kaže da se na teritorijima stećaka ističu dvije osnovne klesarske
i umjetničke škole: hercegovačka (sarkofazi s arkadama, fi guralni prikazi,
bogatstvo motiva), i istočno-bosanska (sarkofazi u obliku brvnare, fl oralni
motivi i dr.) A. Benac je, osim toga, uočio činjenicu da je u središnjoj Bosni,
ondje gdje su bili najvažniji centri bosanske države i gdje bi morali biti “i
glavni centri bosanske crkve”, prilično manja koncentracija stećaka nego u
nekim drugim krajevima. On je iz te činjenice izvukao zaključak da to ne
ide u prilog tezi o neposrednim čvrstim vezama između stećaka i bosanske
crkve. 547 Važna je i činjenica da u središnjoj Bosni ima veći broj stećaka vrlo
545 Dubravko Lovrenović, Topografi ja stećaka u BiH. Groblja stećaka – “gradovi mrtvih”.
U: Katalog izložbe Stećci. (Koautori: Ivan Alduk-Lidija Fekeža Martinović-
Maja Petrinec-Marinko Tomasović.) Nakladnik Galerija Klovićevi dvori. Zagreb,
2008, str. 142.
546 D. Lovrenović, Topografi ja stećaka…, nav. dj., str.153-154.
547 A. Benac, Jedan istorijski pogled…, nav. dj., str. 199-200.
243