vlasi u starijoj hrvatskoj historiografiji - Ivan Muzic

odice od god. 1579. od Perkovića do Klisa znamo tako sigurno, da su
bile starosjedilačke po gornjem zemljištu banske Hrvatske od Cetine do
Zrmanje, i to dokazuje potpuno da Turci pastirsko-ratarsko naselje na
ovom zemljištu nisu uništili kako to obično tvrde mnogi historiografi .
Martološku organizaciju tih pastira na negdašnjem banskom području
proveo je pomuslimanjeni Hrvat iz Šibenika Tardić, ćehaja (vojvoda)
Husrefbegov, onaj isti, što je sa mnogo uspjeha radio na predobljivanju
hrvatskog plemstva na tom zemljištu. Sanudo pominje na nekoliko mjesta
to Tardićevo organiziranje i vodstvo. Središte martološke organizacije
na tom zemljištu bilo je Petrovo Polje, te su tu Turci i osnovali grad
Drniš. Kad je ćehaja Murat dizao martoloze na veću vojnu, svaka je kuća
davala obligatno po jednoga čovjeka. Vojvoda Murat te je pastire zvao
katunari, a Sanudo je zabilježio, da ih je organizirao od šibenske, trogirske
i zadarske granice sve dalje do Dinare.
Turci su martolozima u ratnim operacijama davali velike zadatke i
mnogo su se u njih pouzdavali. Može se mirne duše reći, da su upravo
martolozi svojim četničkim i pljačkaškim pohodima osvajali Turcima
zemlje, ili da su ih u najmanju ruku dovodili do stanja predavanja. Martolozi
su u glavnom spadali u organizaciju vojske u području tvrdjave,
koju su morali braniti. Njima je zapovijedao aga, koji se zbog toga zvao
“martološki” za razliku od aga drugih vrsta vojska (oružja). U 16. st., a
osobito u tridesetim i četrdesetim godinama toga stoljeća, martolozi su
na tom bivšem banskom području mnogo stradavali od Senjana, koji su
ih ništili svim mogućim sredstvima. Oni od njih, koji su živjeli u primorskim
krajevima oko Zadra i Šibenika, prelazili su i sami k Senjanima i
selili su ili u Senj, ili su njihovu akciju pomagali u svojim selima.
U tom pastirskom dijelu starosjedilačkog naselja bilo je za gospodstva
Turaka, a naročito u prvim deseticama, mnogo unutarnjeg naseljavanja.
Jedan je od glavnih razloga tome bilo, što su Turci zaposjeli i
negdašnja velika mletačka područja Šibenika i Trogira, od kojih je ono
trogirsko bilo sasvim pusto, a ono šibensko velikim dijelom, te su onda
pastiri iz gornjih banskih krajeva sišli na ova bivša mletačka područja i
naselili ih. Njihova kretanja pomicala su i druga pastirska naselja, pogotovu,
gdje je postajala tradicija, da se nadju sjedišta po nižim krajevima
bliže moru, gdje se stoka mogla prehranjivati i preko zime. Odovud se
onda lako moglo izdizati blago u toplije vrijeme u planinu u gornje krajeve.
Na taj način unutarnjim su seljenjem naseljeni odmah u prvim go-
83