vlasi u starijoj hrvatskoj historiografiji - Ivan Muzic

66
(NASTAVAK 2, OBZOR BROJ 180.)
U oslobodjivanju od Turaka to je naselje bila jaka cjelina iz koje
je onda mogao da izadje velik broj raselica. I to je zemljište dalo zaista
mnogo naseljenika okolnim krajevima. U tom naseljavanju najviše su
sudjelovali Imotska župa, Radobilja, Cetina i Poljica. Za prosudjivanje
tih kasnijih migracija valja zapamtiti ovaj važan momenat: Već pred dolazak
Turaka cijelo je to područje duže vremena pripadalo pod onaj sklop
zemalja iz kojih se kasnije obrazovala Hercegovina. Kada su onda dobili
to zemljište Turci, oni su ga opet svega podbacili pod sandžakat hercegovački.
Tako je prema tome to zemljište pod Hercegovinom stajalo oko
250 godina, i naravna je posljedica toga bila da se je u tom naselju razvila
hercegovačka tradicija, i da je okolno stanovništvo to naselje zvalo
Hercegovcima. Kada su onda po oslobodjenju od Turaka nastala seljenja
sa toga zemljišta, ona su smatrana da su vršena iz Hercegovine. Ako se
u ono doba i znala prava provenijencija tih migracija, danas je znanje o
tom pometeno, jer se pod Hercegovinom sada obično računa današnja
zemlja toga imena, te se o tim seobama zbog toga i prave krivi zaključci.
Tako je često puta rečeno i za kliške i senjske Uskoke da su porijeklom
sa zemljišta današnje Hercegovine, a priroda same stvari i prezimena,
tipična za Poljičane i susjedne Krajinjane, jasno upućuju da su to bili
prebjezi iz hercegovačkih Poljica i Krajine ispod Cetine.
U prodiranju Turaka na područje banske Hrvatske, Poljicama i Radobilji
na sjever i zapad, pokazuju se drugi momenti. Tu su živjela stara
vojnički organizirana hrvatska plemena kojima je pripadao sav posjednički
dio naroda. Na tom je zemljištu bilo i mnogo tvrdih gradova, a
ratnička je organizacija bila u rukama nekolikih plemenskih rodova, povezanih
sa organiziranim plemstvom na velebitskoj strani Hrvatske. Oni
su zbog velikih svojih posjeda bili odlučni u obrani zemlje od Turaka i
onih članova hrvatskog plemstva što su po zemljištu današnje Zapadne
Bosne i Dalmacije ispod Cetine prišli k Turcima i s pomoću njihovom
nastojali da se domognu tih velikih imanja. S druge opet strane, u Primorju,
na mletačkom području, ležalo je zemljište s bogatim gradovima,
s dobro obradjenom zemljom i sa mnoštvom sela, punih ljudstva, stoke
i plodina. Sa svojim bogatstvom ono je bilo stalna želja planinskih četničkih
pohoda oduvijek, a pogotovo tada, u turskom prodiranju, gdje je
pljačkanje bogatoga primorja često puta bila i politika okolnih paša. No
na onim dijelovima banskog područja, koja su ležala uz tursko zemljište