vlasi u starijoj hrvatskoj historiografiji - Ivan Muzic

dinama zapadniji krajevi bolje, a istočniji, koji su pri tom izgubili dosta
stanovništva, dobili su novo, ali je to bilo pravoslavne vjere. U zapadnije
krajeve došlo je novo naselje i sa mletačkoga područja, za koje smo vidjeli
da je preselilo na tursko sa nekoliko tisuća duša. Zbog toga je svega
starosjedilačko katoličko naselje u zapadnijem dijelu bilo jače no u istočnijem,
te je i crkvena organizacija bila tako razdijeljena. Na zapadnijem
su bila isprva dva franjevačka manastira: u Karinu i Visovcu i onda biskupija
u Skradinu (do god. 1537.) sa jakom crkvenom organizacijom u
okolini; poslije, u drugoj poli 16. st. i dalje u 17. st., na tom zemljištu radi
manastir franjevački u Visovcu sa mnogobrojnim konventom.
84
(NASTAVAK 10. OBZOR BROJ 189.)
Iz ovoga naselja pastirske i pastirsko-ratarske privrede nije bilo mnogo
muslimanjenja, jer ih njihove socijalne prilike nisu na to navodile.
Ako ga je bilo, ono je provodjeno u manjim grupama i pojedince, u vezi
s naročitim prilikama. Zato martoloza i nalazimo samo obiju kršćanskih
vjera, a muslimana nikada.
Iz svega dakle ovoga, što smo rekli izlazi jasno: Kada su Turci osvajali
banski dio Hrvatske od Cetine do Zrmanje, oni na njemu nisu uništili
starosjedioce, kako to tvrde neki historiografi . Tu i nije bilo pravoga ratovanja,
a što je bilo bojeva, oni su vođeni o pojedine kule plemstva koje
bilo s kojega razloga nije htjelo pristati uz Turke. Većih ratnih pohoda
bilo je samo na Knin, Skradin i Obrovac, ali i ti su gradovi pali Turcima
u ruke predajom. Inače je najveći dio toga područja dopao Turcima u
najviše slučajeva jednostavnim prelaženjem. Turci su plemenite rodove
dobivali za sebe u velikom broju materijalnim sredstvima, ženidbama i
drugim sličnim vezama, kako javlja Stefan Posedarski, ili je plemstvo
pristajalo uz njih zbog prostoga razloga, što u onim teškim prilikama u
drugom i trećem deceniju 16. st. u upravi i vojsci u Hrvatskoj nisu nalazili
drugog boljeg puta, kako javljaju banovi i Ivan Kobasić. U pridobivanju
plemstva mnogo su Turcima koristili pomuslimanjeni Šibenčanin
Tardić i naši muslimani s one i ove strane Dinare, koji su imali stare lične
veze s plemenitim rodovima sa toga zemljišta. U predobivenom plemstvu
već je u prvim godinama bilo često i prelaženje na muslimanstvo,
kako Posedarski, Kobasić i ban Karlović javljaju, a pojedini slučajevi
muslimanjenja i zabilježeni su u Sanuda i u drugim izvještajima. Turci