vlasi u starijoj hrvatskoj historiografiji - Ivan Muzic

je i stanje starosjedilačkog naselja. Upravo taj momenat najjasnije je i
opisan u spomenutim izvještajima, jer on je, dakako, i u ono doba smatran
najznatnijim. Tako se onda na osnovi tih vijesti može steći potpuna
slika o tome, da li je starinačko naselje ostalo po tim krajevima u jačem
broju, ili je ono nastalo otuda što seljenjem pred Turcima, što propadanjem
u ratovanju i odvodjenjem u tursko ropstvo.
U vrijeme turskoga osvajanja zemljište, što ga danas zauzimlje Dalmacija
sjeverno od Neretve, pripadalo je pod tri različita državna područja.
Stoga i sudbina tih pojedinih dijelova u tom osvajanju nije bila
jednaka, nego je ona bila vezana na odnose koji su u to doba postojali
izmedju Turaka i spomenutih država. Od Zrmanje pa sve do donje Cetine
to je zemljište u to vrijeme pripadalo Hrvatskoj. Usko primorje od
Nina do Splita držali su Mlečani, koji su ga godine 1408. kupili od kralja
Ladislava. Oni su u polovini 15. stoljeća stekli i Poljica, a nešto kasnije
i Krajinu ispod Biokova. Ostali dio Krajine, od visova Biokova na istok,
pa Imotsko polje, Zadvarje i Radobilja sve do blizu Trilja i Čačvine,
pripadali su pred dolazak Turaka Bosni. Od njih je Imotsko polje Bosni
pripalo već prije, a ostale je spomenute krajeve od Hrvatske oteo Stjepan
Kosača. Tako se pred sam dolazak Turaka po tim južnijim krajevima
donekle razvila bosanska, a kasnije hercegovačka tradicija.
Kada su onda Turci gotovo mirnim putem stekli Bosnu, njima je
putem toga osvojenja dopalo sasvim naravno i zemljište s istočne strane
Biokova, od Neretve do blizu Cetine, što je tada bilo bosansko. Oni su
taj put stekli i zagorski dio Poljica, jer kralj Matija, opisujući papi svoju
vojnu na Turke u Bosni od godine 1480., izričito navodi da su od Turaka
k njemu prišli u toj vojni radobiljski i poljički Vlasi. Turci nisu odmah
dobili jedino Makarsko primorje koje su prije njih posvojili Mlečani, ali
je i tu, na štetu Venecije, ubrzo uhvaćena veza izmedju Turaka i vodja
Krajinjana. Na toj su vezi i na prelaženju Turcima mnogo radili upravo
Kačići, najznatnije pleme i najveći posjednici u Krajini koja je često i
zvana po njima. Sanudo javlja, kako se Mlečići tuže na dvoličnost Kačića,
koji su se gradili njihovi prijatelji, ali su u potaji preveli svoju zemlju
pod tursku vlast. To se dogodilo godine 1498. ili u početku 1499.
Očito su Kačići osjetili prednost demokratskog uredjenja turske države,
a i više su valjda nalazili pouzdanja u muslimana iste krvi no u tudjim
Mlečanima. Turci su Kačićima nagradili taj rad ostavivši im kneštvo i
posjede u Krajini, koje su imali prije za hrvatskog vladanja i poslije za
62