vlasi u starijoj hrvatskoj historiografiji - Ivan Muzic

karakteristike. Na kraju kola suprotnom od kolovođe, dvoje igrača naprave
kapije od uzdignutih ruku a kolovođa kroz ovu kapiju provlači celo
kolo, sve dok se kolo ne zaplete. Posle toga, igranjem u suprotnom pravcu,
kolo se raspliće... Prema rezultatima proučavanja istorije igre, ovaj
motiv ima značenje obnavljanja života... Stoga ovaj motiv u Ljeljenovom
kolu jasno ukazuje da je njegovo poreklo u mrtvačkom ritualu... Na jednoj
predstavi igre na stećku, lepo se vide igrači koji se provlače kroz
kapiju od uzdignutih ruku, dok žene stoje sa strane čupajući kose, tužeći
i pjevajući igračima.” 602 M. Wenzel posebno spominje da postoji jedno
kolo, u kome tri plesačice nose između sebe bukete cvijeće, a kolovođa
nosi mač. “Izvode ga Vlasi u Dubokom, istočno od Beograda prema rumunjskoj
granici. Kolo je sastavljeno od tri djevojke i tri mladića. Ono
se izvodi svake godine na Duhove za duše pokojnika, a treba da posluži
za dobrobit i utjehu mrtvima. Postoji podatak o tome da kolo služi kao
vođa duši na njenom putu na onaj svijet. Već smo spomenuli da ovu istu
funkciju vođenja duše može imati usamljeni jelen.” 603
***
Simbolično značenje gotovo svih prikaza jelena na stećcima pretkršćansko
je i pripada starobalkanskom autohtonom stanovništvu. Na
temelju uvjerenja da su mitologije istočnih i zapadnih Slavena gotovo
identične još neki pojedinci nameću gotovo kao dogmu nikad dokazanu
pretpostavku da postoji i zajednička slavenska mitologija, koja dominira
i na Balkanu. “Iz toga je… izvučen ‘prirodan’ zaključak kako je i
mitologija Južnih Slovena jednaka mitologiji Istočnih, odnosno Zapadnih
Slovena, što se čini pogrešnim. Naime, u mitskom i religijskom promišljanju
Južnih Slovena, mislim da su veoma prisutni i prepoznatljivi
natrunci mitskog promišljanja starosedelaca Balkana: Tračana, Ilira,
Kelta, Grka, Rimljana.” 604 Besmisleno je poslije antropoloških i antropogenetičkih
utvrđenja vjerovati da su malobrojniji doseljenici mogli
brojčano mnogo nadmoćnijim starosjediteljima nametnuti svoja vjerovanja.
Aleksandar Gura u monografi ji o simbolici životinja u slavenskoj
narodnoj tradiciji točno navodi da “predstave lisice, losa, jelena i divo-
602 S. Zečević, Ljeljenovo kolo, nav. dj., str. 703, 705, 707-710.
603 M. Wenzel, Ukrasni motivi..., nav. dj., str. 348.
604 Nenad Ljubinković, Mitološki rečnik Stanojevićeve Enciklopedije. U: Petar Bulat-
Veselin Čajkanović, Mitološki rečnik. SKZ, Beograd, 2007, str. 12.
259