vlasi u starijoj hrvatskoj historiografiji - Ivan Muzic

mnogo prikaza plesača i na prapovijesnim “ilirskim” spomenicima. 597
Već oblik kola na stećcima ide u prilog mišljenju da je posrijedi posmrtno
(“naopako”) kolo. 598 “Kolo naopako se u narodnim pesmama uvek
pominje povodom smrti nekog lica. U Bosni je zabeleženo da se pogreb
propraćao igranjem žalostivog kola koje se igralo u pravcu suprotnom
od onoga u kome se igralo u veselim prilikama. Ovo je savremeni odjek
tradicije najstarijih vremena čija verovanja su dobila svoje daleke odjeke
u našim narodnim pesmama.” 599 Olivera Mladenović je zaključila da
se htonski karakter kola na stećcima ne može poricati, čak ni onda kad
je kolo prikazano u živom pokretu, i da kolo valja promatrati zajedno sa
scenama turnira, lova, viteških igara, jer je baš ta široka povezanost svih
vrsta igara “obredna potpunost” koja se vidi u pogrebnim ceremonijama
mnogih naroda. 600 U istočnoj Bosni i Hercegovini poznato je Ljeljenovo
kolo, a kako je u tim krajevima ljeljen narodni naziv za jelena, to je Ljeljenovo
kolo zapravo jelenovo kolo. 601 S. Zečević napominje da se današnje
Ljeljenovo kolo može smatrati survivalom igara htonskog rituala naših
predaka. “Oblik igre i pravac njenog kretanja takođe u sebi nose htonske
597 A. Stipčević, Iliri. Školska knjiga, Zagreb, 1974, str. 231. Prikazano kolo na urni iz
Ribića “kreće se slijeva nadesno i prema tome pripada tipu tzv. naopakih kola, koja
se inače plešu... nad grobovima, odnosno uopće u vezi sa smrću”. (A. Stipčević,
Kultni simboli, nav. dj., str. 83-85.) “Manje vedro djeluju kola koja se kreću prema
zapadu. To se bez dvojbe najbolje očituje u pogrebnoj povorci žena prikazanoj na
urni iz Ribića kod Bihaća, s izrazitom orijentacijom put zalaska sunca. Te su japodske
žene isto tako okrenule svoje kolo ‘naopako’ kao što to čine današnje žene Bosne
i Hercegovine i Crne Gore kad oplakuju svoje pokojnike.” (Ana Maletić. Povijest
plesa starih civilizacija. MH, Zagreb, 2002, str. 260-261.)
598 Pravac kretanja kola nije uvijek moguće utvrditi, i to posebno zbog toga što žene
imaju duge haljine, pa se ne vide njihove noge, a u muškarca jedna noga ima pravac
udesno, a druga ulijevo. (Š. Bešlagić, Popovo. Nav. dj., str. 77.) Usp. Luko Zore,
Bosanski grobovi. U: “Program C. K. velikog državnog gimnazija u Dubrovniku
za školsku godinu 1880-81. U Dubrovniku Tiskom Dragutina Pretnera 1881.” Str.
3-20.
599 Slobodan Zečević, Igre našeg posmrtnog rituala. Rad XI. kongresa Saveza folklorista
Jugoslavije u Novom Vinodolskom 1964, Zagreb, 1966, str. 380. Usp. Jelena
Dopuđa, Narodne igre u vezi sa smrti. (Primjeri iz Bosne i Hercegovine). Rad
XI. Kongresa saveza folklorista Jugoslavije u Novom Vinodolskom 1964, Zagreb,
1966, str. 360-374.
600 O. Mladenović, Kolo u Južnih Slovena. SANU, Posebna izdanja, knj. 14, Beograd,
1973, str. 44.
601 Slobodan Zečević, Ljeljenovo kolo. Narodno stvaralaštvo, sv. 9-10 za 1964, Beograd,
1964, str. 702.
258