vlasi u starijoj hrvatskoj historiografiji - Ivan Muzic

uhvaćeni u martološkom četovanju ili u bojevima, s redovitom turskom
vojskom i Hrvati iz onoga kraja i sela, na koje se napadalo, a koji su kao
zarobljenici prešli na muslimanstvo i postali turski vojnici. Obično se u
izvještaju o tome navode i imena tih Hrvata i sela iz kojega su rodom.
Ban Karlović imao je više puta sreću, da na taj način zarobi i po kojega
svojega kmeta, kojega su mu Turci kakvom prilikom odveli u roblje, a od
kojega je onda saznao potrebne informacije o položaju Turaka. U ovakovim
izvještajima zabilježeni su ti slučajevi, jer se radilo baš o kraju ili
selu, na koje su turske čete udarile, te je koincidencija sela i nekadanjeg
njegova stanovnika, poslije turskog zarobljenika i tada turskog vojnika i
muslimana bila upravo napadna. No ti specijalni slučajevi daju jasan dokaz
kako je to prelaženje zarobljenika na muslimanstvo bilo u ono doba
obično i opće. Kako su zarobljenici iz ovih krajeva zapadno od Dinare
i iz Like i Krbave smještani u glavnom u Povrbasju; Mostaru, Livnu i
Glamoču, a pogotovu u Povrbasju i oko Mostara, jer su bili podalje od
granice, muslimani iz tih krajeva bit će u stanovitom broju potomci tih
starosjedilaca zapadno od Dinare, a naročito onih sa Primorja, otkud ih
je najviše odvedeno. Taj fakat objasnit će nam u punoj mjeri i inače teško
razumljivu i nerazmjernu množinu muslimana u prvim deseticama 16. st.
na zemljištu od Jajca do Mostara, osobito u Skopaljskom polju i Rami.
(NASTAVAK 8. OBZOR BROJ 186.)
Treća grupa naselja na tom zemljištu, Vlasi ili Morlaci, prišli su
Turcima velikim oduševljenjem. Oni su s turskim gospodstvom najviše
dobili. Od najnižega socijalnog položaja oni su u turskom vladanju
stekli lično pravo slobode kretanja i paše, mogućnost postizavanja viših
socijalnih položaja, a što je glavno, Vlasi su u vrlo veliku broju unišli
u tursku organizaciju neredovite vojske, zvane “martolozi”, u koju su
donekle stupali i negdašnji koloni i kmetovi. Kao martolozi oni su imali
velike koristi, jedno materijalne od plijena, a drugo socijalne, jer su u toj
ratničkoj turskoj organizaciji stvarali sebi položaj u društvu, koji inače
ne bi bili stekli pastirskim načinom svoga života.
No valja utvrditi činjenicu, da su već u posljednjim decenijima predturskog
vremena, a onda pogotovu u doba napredovanja Turaka i mnogi
negdašnji koloni i kmetovi čistoga hrvatskoga porijekla prešli na pastirsku
privredu, jer je ona na zemljištu oko Dinare, Svilaje, Promine, ispod
79