vlasi u starijoj hrvatskoj historiografiji - Ivan Muzic

doselili, bili su čisti štokavci jekavskog narječja. No upravo na tom zemljištu
istočne Dinare sve do Vrbasa i prema Neretvi u 15. st. i u dolasku Turaka
bilo je malo katolika, jer je gotovo sav narod prešao na patarenstvo. O
jakosti te sekte dokazuju vrlo obilni skupovi njenih grobova, kojih je samo
u okolici Jajca nadjeno do tisuću. Naročito je prelaženje na patarenstvo
zahvatilo Donje Kraje, dakle upravo spominjano zemljište, na istočnoj
strani Dinare, gdje ga je širio moćni vojvoda Hrvoje i njegovo plemstvo.
Značajno je, da se oko 1450. spominje samo jedan jedini viši plemić u tom
kraju katoličke vjere (Acta Bosnae, 200). To dokazuje i slaba organizacija
Katoličke crkve na tom tlu. Iako je inače po Bosni i Hercegovini pred dolazak
Turaka bilo razmjerno mnogo franjevačkih manastira, tu su izmedju
Dinare i Vrbasa bila samo dva: u Glamoču i Livnu (Bistrici). Tek pored
Neretve katolička je organizacija bila jača, jer je tu stajala u čvrstoj vezi sa
primorjem, a u materijalno raspoloženom naselju blizu mora patarenstvo
nije moglo lako zahvatiti korijena. Kad su onda Turci dobili taj dio Bosne,
iako je franjevcima bilo dopušteno, da i dalje rade u svojim konventima,
oba ova u Glamoču i Livnu prestali su postojati. S druge opet strane odmah
po dolasku Turske vlasti javlja se na tom zemljištu od Dinare do Vrbasa
razmjerno vrlo velik broj muslimana, seljaka, aga, spahija i begova. Taj
je broj tako velik, da sa toga zemljišta izlazi gotovo sva akcija Turaka na
zapadnu stranu Dinare u Liku i Krbavu. Središte njezino je Livno sa nekoliko
stotina muslimanskih kuća odmah u početku turskoga vladanja, a u
njemu stanuje u glavnom sandžak i njegov vojvoda. U doba akcije protiv
zapadne strane Dinare to je bio Šibenčanin Murat Tardić. Sudeći po toj
akciji, pa po izvještajima hrvatskih susjednih vlasti, koje javljaju velike
brojeve kuća na Glamočkom, a osobito Livanjskom polju, pa po turskim
statistikama, muslimanskih je kuća izmedju Dinare i Vrbasa u 16. st. bilo
dvadesetak tisuća. I danas muslimansko naselje na tom zemljištu tvrdi u
glavnom, da je starosjedilačko, a da je pomuslimanjeno odmah u dolasku
Turaka. Jasno je dakle, da je cijelo patarensko stanovništvo po dolasku
turske vlasti na tom zemljištu primilo islam, a sudeći po nepostojanju franjevačkih
manastira u Livnu i Glamoču od vremena Turaka, da je na tu
vjeru prešao i izvjestan dio i onako malobrojnih katolika. Koliko je bio
veliki broj muslimana na tom području odmah u početku turskog vladanja,
vidi se i po tom, što je odovud došao i jaki broj muslimana u Liku, Krbavu
i na cijelo područje od Zrmanje do Cetine i dalje ispod nje. To osobito
vrijedi za Liku i Krbavu, gdje su starosjedioci govorili čakavski sa starom
92