vlasi u starijoj hrvatskoj historiografiji - Ivan Muzic

Hrvata vlaškog pastirskog tipa. Njima su nove prilike najviše i donijele.
No sloboda planinske paše po dinarskom i velebitskom sklopu turskoga
dijela, sigurnost od turske pljačke i velike pogodnosti martološke organizacije
privukle su isto tako i rasne Hrvate pastire ubrzo Turcima. To
njihovo prilaženje k Turcima, a naročito stupanje u martološku organizaciju,
dokončalo je najposlije i potpuno primanje s njihove strane i onih
posljednjih vlaških (morlačkih) karakteristika, te je i vlaško (morlačko)
ime sasvim preneseno na njih.
S druge strane izjednačilo je najposlije to s rasnim Hrvatima u jezičnom
pogledu i one Morlake, koji možda do tada još nisu potpuno prestali
biti dvojezični.
Prelaženje tih pastira moralačkoga tipa k Turcima i njihovo stupanje
u martološku tursku organizaciju javljaju mnogo izvještaji onoga vremena
svih provenijencija. Ovdje će biti navedene samo značajnije vijesti
o tome. Karakteristično je, kako je jedna grupa tih pastira prešla na austrijski
dio Istre i odonud pregovarala potajno s Turcima o zajedničkom
pljačkanju okolnih austrijskih i mletačkih krajeva. Ovi su pastiri onda
nešto kasnije prešli iz Istre opet na tursko područje i tu ih nalazimo oko
Obrovca i Knina. Tu su oni bili u martološkoj službi, a imali su zadatak
da brane te gradove. Bilo ih je oko 1538. u tom kraju mnogo. Hrvatski
ih izvještavači, koji o njima opširnije pišu, zovu Istranima. To ime jasno
upućuje i na onu veliku seobu mletačkih podanika iz Istre i sa zadarskog
područja na tursko, o kojoj inače javljaju mletački izvještaji, koji opet
sve te pokretne pastire zovu isto tako jednim imenom Istrani, jer su se sa
kopna prvo selili u Istru, a onda opet odande na kopno na tursko područje
ili ravno ili preko mletačkoga. Značajan je i onaj slučaj sa područjem oko
Vrane, Nadina, Velima i Zemunika. Ta mjesta i njihove okoline sve do
prve kose blizu mora dobili su Turci od Mlečana ratom od god., 1537. i
1573., i po ugovoru prešlo je sve starosjedilačko naselje otud pod Turke.
Ti su starosjedioci odmah uvršteni u tursku vojsku, i to u organizaciju
vojnikluka i martoloza, i oni se naročito pominju u turskoj krajišničkoj
vojsci. Iz ovih je kasnije izašao glasoviti fratar Sorić sa njegovim junacima
koji su god. 1647. mnogo pomagali u borbi protiv Turaka.
81