vlasi u starijoj hrvatskoj historiografiji - Ivan Muzic

najviše Hrvati 50%, zatim Bošnjaci 48,20%, slijede Srbi s 35,80%, a
najmanje je imaju Slovenci… Genetička otkrića nedvojbeno dokazuju da
je najveći broj predaka, može se reći, svih Hrvata paleolitskog i mezolitskog
podrijetla.” 487
Gotovo je nemoguće zamisliti da su malobrojni sklavinski doseljenici
uspjeli nametnuti nadmoćnoj većini balkanskih starosjeditelja svoj
jezik. “Puka je nacionalna taština, kad se tvrdi i vjeruje, da su Hrvati i
Srbi poslavenili Balkan, da su nametnuli svoj slavenski jezik i slavensko
ime. To godi čuti, ali je teško dokazati. Nijedan narod nije nametnuo svoj
jezik osvojenomu narodu i zemlji. Hrvati i Srbi su nametnuli samo svoje
ime onima, koje su podvrgli time što se je njihovim imenom prozvala
država, koju su osnovali. Croatia, Servia, kako imamo Bulgaria, Francija,
Burgundija, itd. Ali jezik?! Taj je plod asimilacije.... Onih sedam
ili osam župa ili tribusa mogli su brojiti najviše sedam ili osam hiljada
glava. Oni su mogli svojim vrlinama vojničkim osvojiti zemlju, ali nije
moguće pomisliti da bi oni bili kadri asimilirati sebi brojne heterogene
narode. Šaka ljudi se može namenuti za gospodara i velikoj mirnoj
masi bez obrane; ali je ne može nikako progutati i pretopiti u manjinu.
U pitanjima asimilacije broj je odlučan. Manjina se može dugo opirati
uticajima milieua, uticajima većine, ali ona nikako ne može apsorbirati
većinu. Do sada je uvijek većina apsorbirala manjinu.” 488
Vlaški naziv u nekim hrvatskim krajevima nose potkraj srednjega
vijeka i pastiri u planinama, bolje rečeno, njih gradsko i prigradsko stanovništvo
naziva Vlasima. “Rečeni Vlasi, odnosno Morlaci”, u ispravama
iz prve polovice XIV. stoljeća tretiraju se i kao “pastiri u planinama
koje dijele Bosnu od Hrvatske”. 489 Starosjeditelji iz Bosne, smatrani bosanskim
Vlasima i kada stvarno nisu bili Vlasi, posebno dolaze i u kopnenu
Dalmaciju usporedno s nastojanjem bosanskog kralja Tvrtka I. da
zavlada Dalmacijom. Navodi se da katuni u sjevernoj Dalmaciji (osim
487 I. Jurić, Podrijetlo Hrvata. Genetički temelji autohtonosti. Zagreb, 2010. Rukopis
u tisku. I. Jurić zaključuje s obzirom da je “haplogrupe I među Hrvatima oko 50%,
tada pričice o doseljenju u 7. stoljeću ili o iranskom podrijetlu Hrvata postaju smiješne,
a osobe koje ih pričaju i o tome pišu, mogu se nazvati svakako, ali ne znanstvenicima”.
(I. Jurić, ibid.)
488 K. Šegvić, Oko rođenja Hrvatske po Tomi Splićaninu i narodnoj pjesmi. Hrvatsko
kolo za god. 1927. i 1928., Zagreb, 1928, s. 224-226.
489 Ivan Lučić, Povijesna svjedočanstva o Trogiru. I, Čakavski sabor, Split, 1979, str.
623.
225