vlasi u starijoj hrvatskoj historiografiji - Ivan Muzic

Lov na jelena u pećini Vjetrenica. Iz knjige: Fr. B. Laska, Das Waidwerk in
Bosnien und der Hercegovina. Naklada Joh. Leon, Klagenfurt, 1905, str. 63.
Bosni i Hercegovini: tako na pr. na Romaniji Planini kod Mokroga 1321
m visoko Ljeljen-brdo; na granici između Dalmacije i Hercegovine 4
km daleko od Mrcine u Konavlima 983 m visoku Ljeljenu Glavicu; u
Hercegovini Leliju Planinu (2070 m), i t. d. Ima i imena mjesta istoga
korijena, na pr. selo Ljeljenča u bijeljinskom kotaru u sjeveroistočnoj
Bosni; selo Ljeljenica u srezu Mileševo, užička oblast, i t. d.” 589 Primjeri,
koje navodi Ivo Pilar nalaze se u Hercegovini i u istočnoj Bosni ne
mnogo daleko (na zapadu) od Drine. Ako se navedena sela i brda stvarno
odnose na božanstvo u svezi s jelenom onda se može raditi samo o kultu
balkanskih starosjeditelja. Nazivi koji asociraju na jelena prevladavaju
u Hercegovini, dakle na istom teritoriju na kojemu dominiraju i prikazi
jelena na stećcima.
Vladimir Ćorović ističe da se već u obliku stećaka, “bili oni tumbe
ili vrsta sarkofaga, oseća nesumnjiv uticaj tehnike starosedelaca. To
se vidi, pre svega, u upotrebi kamenog materijala. Stari Sloveni nisu
589 Ivo Pilar, O dualizmu u vjeri starih Slovjena i o njegovu podrijetlu i značenju. U: Pilar
(IDZ IP), Zagreb, 2007, II/2007, 1/3/, 142. I. Pilar je mislio da se radi o staroslavenskom
božanstvu Ljeljo, koga prema njemu spominju dalmatinski pisci iz doba
Renesanse spominju uvijek kao sinonim za Amora ili Kupidona. “No sa kompetentne
lingvističke strane sam upozoren, da ime vrha Ljeljen ne može potjecati od mitološkoga
imena Ljeljo. Ja to kao jezični nestručnjak nemam suda.” (I. Pilar, ibid.)
254