vlasi u starijoj hrvatskoj historiografiji - Ivan Muzic

ekcentuacijom pa ako je izvjestan broj starosjedilaca tu i prešao na muslimanstvo,
opet su muslimanski došljaci s one strane Dinare morali biti od
njih mnogo jači, da im nametnu svoj govor. Oni su ga osim toga trebali i
da održe, jer su oko sebe naselili razmjerno velik broj pravoslavnih čistih
jekavskih štokavaca, koji su na njih mogli govorno djelovati, a kako nisu,
to samo dokazuje da je broj tih muslimana bio jak. Na zemljištu izmedju
Zrmanje i Neretve svakako je bilo i mnogo domaćih muhamedanaca, a i
govor je bio jedan s jedne i s druge strane Dinare. Ali onaj broj muslimana,
što ga s turskog vladanja nalazimo na tom tlu, ne bi mogao izaći od ovih
domaćih, nego ih je i tu velik kontingenat morao doći s turskom upravom
s one strane Dinare. U novom naselju oni su bili članovi ratničkih organizacija
i uprave, onda trgovci i obrtnici po gradovima, begovi i njihovi
namještenici, a ovdje, ondje i manji posjednici zemlje.
S druge opet strane na cijelom zemljištu izmedju Dinare i Vrbasa u
16. st. postojale su samo dvije župe katoličke: jedna u Livnu, a jedna u
Duvnu, svaka sa jedno 100 kuća katolika. Ovamo se može pribrojiti i
župa u, Rami sa šestdeset domova. To je bilo cijelo katoličko stanovništvo
od Dinare do Vrbasa pod kraj 16. st.
Sudeći dakle po malom broju katolika na tom zemljištu već pred dolazak
Turaka, onda po nestajanju franjevačkih konvenata u turskom dolasku
i po postojanju samo triju župa na tako velikom prostoru, a s druge
strane po vrlo velikom broju prvo patarena, a poslije muslimana na tom
tlu, moramo doći do zaključka, da do većega seljenja katolika na zapadnu
stranu Dinare nije moglo ni doći. Kazalo bi se možda, da je katolika u
dolasku Turaka moglo i više biti, te da su baš seljenjem na zapadnu stranu
Dinare na istočnoj tako oslabili, da ih je poslije tako malo bilo. Da se
nije to dogodilo, upućuju nas ovi momenti: To je seljenje moglo izazvati
ili pitanje privrede ili potreba ekonomskih sila u novoosvojenoj zemlji.
Pitanje privrede sastojalo bi u tome, da se tražila bolja zemlja, laki način
obrane i veća produkcija u pastirstvu. Nijedno od toga nije moglo
dati zemljište sa zapadne strane Dinare. Poznato je, da je tlo na istočnoj
strani plodnije, da su tamo mnogo veća krška polja sa obilno oratna tla,
da su planine obrasle gustom šumom, a medju njima da ima u izobilju
sočne gorske paše. Na toj strani lakša je i uspješnija ratarska i pastirska
privreda. Starosjedioci sa istočne strane Dinare nisu dakle imali razloga
da sele na zapadnu kad su ih tamo čekali i lošiji i teži uslovi privrede, a
uz isti socijalan položaj.
93