vlasi u starijoj hrvatskoj historiografiji - Ivan Muzic

tinske Hrvatske”. U groblju na Ždrijacu u Ninu nađena je u dvojnom ženskom
grobu i jedna posuda od jelenjeg roga položena poviše glave starije
pokojnice. Na jednoj strani te posude prikazan je “veoma shematizirano”
lov na jelena na kojemu lovac “s kopljem u ruci ubada jelena u bijegu”. 577
Motivi scena s jelenom poznati su nam s vaza, novca, gema, zidnog
slikarstva, mozaika u gotovo u svim rimskim provincijama, a prikazi
jelena u ranokršćanskoj umjetnosti ukrasivali su podove baptisterija, bazilika,
kapela, mauzoleja, narteksa, konsignatorija i katekumenejona. 578
Motiv jelena započeo se u kršćanstvu koristiti tek od sredine IV. stoljeća
tako da ga već tada nalazimo i na kršćanskom grobu s Kristovim monogramom.
579 Prikazi jelena u kršćanskoj simbolici posebno se sreću od
VI. stoljeća i nastavljaju u istom smislu u VII. stoljeću. Od VIII. stoljeća
životinjski likovi, a među njima i jelen, poprimaju uz simbolično i samo
ornamentalno značenje. 580 U XI. i XII. stoljeću očituje se i jedno novo
shvaćanje simbolike u umjetnosti. Ono se nadahnjuje na Svetom pismu,
ali i na drevnoj mitologiji, a posebno se temelji na Fiziologu (Physiologus).
Taj spis je nastao u Aleksandriji oko 200 godine poslije Krista, 581
došao na Zapad pod izmišljenim imenom sv. Ambrozija, i to vjerojatno
prije 431. godine, i od tada se počeo s grčkoga prevoditi na mnoge jezike.
582 Jelen, po Fiziologu, usmrćuje zmiju (zmaja). 583 U kršćanstvu se
577 Janko Belošević, Starohrvatsko groblje na Ždrijacu u Ninu. AMZ Arheološki muzej
u Zadru, Zadar, 2007, str. 418, 422. J. Belošević vjeruje da se ovi recipijenti mogu
smatrati avarskim kulturnim dobrom “jer su brojno zastupljeni u avarskim grobovima
već od VII. stoljeća, a najbrojniji su u njihovim grobljima VIII. stoljeća na širokim
područjima Karpatske kotline”. (J. Belošević, nav. dj., str. 422-423.)
578 S. Buzov, Prikaz jelena na ranokršćanskim mozaicima prema srednjovjekovnoj
umjetnosti. SP, serija III. sv. 21 za 1991, Split, 1995/1996, str. 55-58..
579 Edouard Urech, Lexikon christlicher Symbole. Christliche Verlagsanstalt, Konstanz,
1985, str. 102. Usp. Hannelore Sachs – Ernst Badstübner – Helga Neumann, Erklärendes
Wörterbuch zur Christlichen Kunst. Werner Dausien, Hanau, (bez oznake
godine), str. 181.
580 Steph. Beissel, Zur Geschichte der Thiersymbolik in der Kunst des Abendlandes.
Zeitschrift für christliche Kunst. XIV/1901, 9, str. 279-281.
581 Paul Michel, Tiere als Symbol und Ornament. Möglichkeiten und Grenzen der ikonographischen
Deutung, gezeigt am Beispil des Zürcher Großmünsterkreuzgangs.
Ludwig Reichert Verlag, Wiesbaden, 1979, str. 52.
582 S. Beissel, Zur Geschichte der Thiersymbolik in der Kunst des Abendlandes. Zeitschrift
für christliche Kunst. XV/1902, 2, str. 54-56.
583 Otto Seel, Der Physiologus. Artemis, Zürich-München, 1983, str. 26-27.) Usp. Johannes
B Bauer-Manfred Hutter-Anneliese Felber, Lexikon der christlichen Antike.
252