vlasi u starijoj hrvatskoj historiografiji - Ivan Muzic

a ovaj ničim ne izražava da je smrtno pogođen. 571 Kult jelena, odnosno
božanstva čija je sveta životinja jelen bio je poznat stanovnicima jugoistočne
Europe, a posebno Balkana, prije dolaska Kelta. 572 U antičko doba
vjerovalo se da jelenu svake godine otpadaju rogovi, da bi mu iduće godine
ponovo izrasli veći, snažniji i ljepši. “Tako su ti rogovi u narodnom
shvatanju postali simbol koji u sebi ujedinjuje na najlepši način smrt i
ponovo rađanje, vaskrsenje i besmrtnost.” 573 Na jednoj je gemi za prsten
iz IV. stoljeća, koja je pronađena u Bosni, prikazan lovac na konju kako
s kopljem u ruci navaljuje na jelena, ali ga ne ubija. 574 U vrelima su sačuvane
pretkršćanske legende (na zapadu već od VI. stoljeća) u kojima
jelen, kada se pojavljuje kao vodič (puka, vojske), dovodi samo do spasonosnog
izbavljenja. 575 Na izgubljenom ulomku ploče, koja se nalazila
do dvadesetih godina XX. stoljeća pred zidom crkve sv. Kate u Novigradu,
unutar pravokutnog okvira od troprute vrpce, prikazan je jahač koji
progoni jelena. Simbolika je očito pretkršćanska, pa se ne može sa sigurnošću
isključiti ni mogućnost da se radi o originalu iz antičkog doba. 576
Kultne posude načinjene od jelenjih parožaka relativno su brojne u
starohrvatskim grobljima s poganskim načinom pokapanja “na tlu Dalma-
571 Praistorija jugoslavenskih zemalja. Željezno doba, V, ANU BiH. Glavni urednik A.
Benac. Sarajevo, 1987, str. 100.
572 D. Srejović, Jelen u našim narodnim običajima. Nav. dj., str. 235. Bog-jelen Cernunnos
u Kelta bio je veliko božanstvo izobilja i plodnosti, ali i smrti. (Aleksandrina
Cermanović-Kuzmanović – Dragoslav Srejović, Leksikon religija i mitova drevne
Evrope. II. dopunjeno izdanje. Savremena administracija, Beograd, 1996, str.
85.)
573 D. Srejović, Jelen u našim narodnim običajima, nav. dj., str. 231-237. Usp. Hans Biedermann,
Knaurs Lexikon der Symbole. Droemer Knaur. München, 1989, str. 194-
196.
574 Kulturna istorija Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do pada ovih zemalja
pod Osmansku vlast. Alojz Benac et al., II. izdanje, VM, Sarajevo, 1984, str. 318.
(Ovaj nalaz je mogao biti i unesen u Bosnu.)
575 Kurt Lindner, Die Jagd im frühen Mittealter. Walter Gruyter, Berlin, 1940, svezak
II, str. 432.
576 Ivo Petricioli misli da ovaj ulomak iz Novigrada i ulomak s jahačem iz Pridrage,
koji jaši bez sedla s kopljem i raširenih ruku, dio istog predromaničkog pluteja i da
je majstor koji je isklesao likove “imao pred očima neki antički predložak”. On je
svojedobno predlagao širu dataciju ovih ulomaka od IX. do XI. stoljeća, uz napomenu:
“Bio bih skloniji ranijoj dataciji.” (I. Petricioli, Reljef konjanika iz Pridrage.
Diadora. AMZ, sv. 8, Zadar, 1975, str. 111-117.) I. Petricioli je kasnije ove ulomke
datirao u VIII. stoljeće. (I. Petricioli, Umjetnička baština Zadra. MH, Zagreb, 2005,
str. 114.)
251